„Strategija je u izradi i trebala bi biti gotova za dva-tri mjeseca. Kako se još ne zna kako će ona izgledati, postavlja se pitanje što ako strategija odredi neke druge smjerove razvitka sustava znanosti i visokog obrazovanja“, zapitao se Reiner predloživši da se prijedlog izmjena zakona i ne šalje u drugo čitanje. Da strategija treba, složio se i laburist Nikola Vuljanić, rekavši kako Hrvatska ni za što nema strategiju pa tako ni strategiju razvoja same države, a s njime se složio i HDSSB-ov Dražen Đurović koji je rekao kako „ništa ne gori“ te da bi trebalo pričekati Strategiju.
Zakon ne spominje prilagodbu našega sustava znanosti i visokoga obrazovanja s onim u EU, zamjerio je Reiner, dodavši kako se u izmjenama zakona ne spominje ni pitanje financiranja znanosti s čime se složio i HNS-ov Igor Kolman. „Slažem se da bi donošenje strategije bio pravi korak, jer se u zakonu se nalaze neke suštinske promjene“, kazao je Kolman ocijenivši kako zakon ne rješava pitanje financiranja znanosti. Ne čini mi sretnim rješenjem da jedan loš sustav zamijenimo potencijalno još lošijim, poručio je Kolman. Žurbu oko donošenja zakonskih izmjena Reiner je objasnio željom za svekolikom kontrolom sustava te kadroviranjem iz ministarstva.
Važna pitanja, ustvrdio je, ostavljena su za podzakonske akte o čemu će onda odlučivati resorni ministar, na što je SDP-ov Damir Tomić prozvao Reinera da „politizira o partijskoj stezi“. “Ovakvi zakoni su opasni jer se rezultati ne vide odmah, nego nakon deset godina“, rekao je Vuljanić dodavši da za deset godina neće problem rješavati predlagač zakona nego netko drugi kome će biti jako teško. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović predstavljajući zakonske izmjene ustvrdio je kako su pravila napredovanja unutar znanstvene djelatnosti bila postavljena paradoksalno te gotovo 40 posto cjelokupnoga znanstvenog osoblja ima najviše moguće zvanje znanstvenoga savjetnika.
„Napredovanja u znanosti su brza i relativno jednostavna, tako da u zajednici od približno 6000 stalno zaposlenih znanstvenika njih oko 1500 godišnje napreduje u više zvanje, među kojima više od 60 posto njih napreduje brže od propisanog petogodišnjeg ciklusa napredovanja“, ocijenio je ministar Jovanović. Skrenuo je pozornost i da gotovo 80 posto cjelokupnog znanstvenog i nastavnog osoblja, koje je dobnu granicu za umirovljenje od 65 godina života navršilo, nastavlja radni odnos u svojim ustanovama, čime se praktički onemogućuje ulazak u sustav mladih znanstvenika. Naglasio je i kako znanstveni projekti koji se financiraju iz državnog proračuna imaju „vrlo čudna obilježja“. Gotovo svi koji se prijave, prolaze na natječaju, ustvrdio je.
Posebno je bolno, kazao je, što neka novija istraživanja ukazuju na učestalost nečasnih radnji u znanstvenoj i visoko obrazovnoj zajednici. „Podaci ukazuju na to da čak 60 posto studenata prepisuje na ispitima, te da je, čak od određenog broja studenata zatražen novac kao uvjet za uspješno polaganje ispita“, rekao je ministar Jovanović. Naveo je i kako devet posto nastavnog osoblja tvrdi da im je ponuđen novac kako bi studentima omogućili uspješno polaganje ispita. „Pedeset do šezdeset posto znanstveno-nastavnog osoblja ima saznanja o nezasluženom autorstvu pojedinih znanstvenih radova, a otprilike polovica znanstvenog nastavnog osoblja to opravdava pritiskom obveze napredovanja u više znanstvena zvanja“, ustvrdio je Jovanović.
Zakonskim izmjenama se, kako je izvijestio, određuje jasniji postupak izbora u znanstvena i znanstveno nastavna zvanja i radna mjesta, podrobnije specificiraju uvjeti za iznimno ostajanje na znanstvenim i znanstveno nastavnim radnim mjestima nakon 65 godine. Tražimo jasniju definiciju izvanrednih studija, jasnije se definiraju vrste poslijediplomskih stručnih studija u skladu s europskim standardima, rekao je ministar Jovanović. Zbog problema s, kako je rekao, neetičnim ponašanjem, predlaže se ojačavanje uloge i ovlasti Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
