Osim zbog potrebe usklađenja nacionalnoga zakonodavstva s propisima Europske unije na području reguliranja djelatnosti u regionalnom razvoju, ovaj Zakon donesen je i iz razloga što su različita pitanja politike regionalnog razvoja uređena u nekoliko zasebnih zakona te do sada nije postojao jedinstveni propis kojim bi se izgradio odgovarajući sustav planiranja i upravljanja politikom regionalnog razvoja. Zbog toga su često nedostajali mehanizmi koordinacije razvojnih aktivnosti kako na razini središnjih tijela državne uprave i drugih javnih tijela koji potiču razvoj tako i središnje razine s nižim razinama teritorijalnog upravnog sustava Republike Hrvatske.
U Republici Hrvatskoj neka specifična pitanja razvoja pojedinih, prvenstveno slabije razvijenih područja trenutno uređuju:
Zakon o područjima posebne državne skrbi,
Zakon o brdsko-planinskim područjima,
Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara te
Zakon o otocima.
Novim se Zakonom regionalni razvoj ne poistovjećuje s regionalizacijom, tj. uvođenjem nekih novih (regionalnih) jedinica odnosno eventualnim promjenama teritorijalne strukture jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Regionalna razvojna politika ne ulazi izravno u politička i s njima povezana pitanja odnosa središnje države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, već se usmjerava na razvoj zemlje kao cjeline osiguravajući potrebnu koordinaciju, raspodjelu prava i odgovornosti između postojećih razina javnog upravljanja.
Zakonom se uređuje nekoliko značajnih pitanja:
1. uvodi se praksa partnerstva kao osnovne metode rada u oblikovanju regionalne razvojne politike i kao temeljna institucionalna struktura koja treba omogućiti takvu participativnu metodu rada (Partnerska vijeća)
2. uvodi se jedinstveni model ocjenjivanja i razvrstavanja jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave prema stupnju razvijenosti kao i jedinstveni sustav kriterija za izdvajanja područja s razvojnim poteškoćama kako bi se oblikovale mjere poticanja razvoja koje će odgovarati potrebama razvoja takvih područja
3. određuju se osnovni planski dokumenti putem kojih se programira regionalni razvoj (Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, županijska razvojna strategija, odnosno strategija razvoja Grada Zagreba)
4. određuje se uloga i odgovornost nositelja regionalne razvojne politike na razini središnje države
5. određuje se uloga i odgovornost jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave u koncipiranju i vođenju regionalne razvojne politike
6. institucionaliziraju se temeljna načela upravljanja regionalnom razvojnom politikom i uvodi jedinstvena terminologija.
Planiranje i provedba regionalne razvojne politike prema ovom Zakonu organizira se na nekoliko razina javne vlasti - razine središnjih tijela državne uprave usmjerenih na poticanje razvoja te razine jedinica područne (regionalne) samouprave pri čemu se Zakonom nastoji promovirati partnerstvo i suradnja između središnje i županijske razine kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristili razvojni potencijali cjelokupnog državnog teritorija.
Središnja razina odgovorna je za sveukupnu viziju razvoja i aktivno vodstvo u ostvarenju ciljeva regionalnog razvoja dok se županijskim razinama omogućava samostalno usmjeravanje na vlastiti razvoj.
Nositelj politike regionalnog razvoja je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, a u njezinoj pripremi i provedbi sudjeluju i druga tijela državne uprave, odgovarajuća partnerska vijeća, te druga javna tijela koja svojim djelovanjem znatnije pridonose ostvarivanju ciljeva politike regionalnog razvoja.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
