c S
U središtu

Prava informacijskih tehnologija

19.05.2010 Činjenica je da je korištenje informacijsko komunikacijskih tehnologija zahvatilo sva područja ljudskog života, rada, zabave i brojnih drugih aktivnosti, privatnih i poslovnih, a time i sva pravna područja. Software je „mozak“ gotovo svakog suvremenog uređaja, sustava, usluge ili procesa, od blagajni u trgovinama do medicinske i pilotske opreme.
Možda je prošlo i više od 10 godina od kada sam u britanskom časopisu „The Computer Law and Security Report“ pročitala zanimljiv članak u kojem je autor tvrdio kako će zbog korištenja računala i Interneta sve grane prava postati jedno Internet pravo.

Suvremena informacijsko komunikacijska tehnologija nameće promjenu/dopunu tradicionalnih zakona kao što su npr. zakoni iz područja građanskog prava, prava intelektualnog vlasništva i brojnih drugih, te donošenje potpuno novih zakona i drugih propisa koje do nedavno nismo imali, jer ih nismo niti trebali, kao što su na primjer Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o elektroničkoj trgovini, Zakon o elektroničkoj ispravi, Zakon o elektroničkom potpisuZakon o informacijskoj sigurnosti itd.

Svi ti promijenjeni/dopunjeni zakoni kao i oni novi trebaju dati rješenja za reguliranje brojnih odnosa, posljedica, te rješavanje problema nastalih korištenjem Interneta i općenito brojnih produkata informacijsko komunikacijske tehnologije.

Naime, njihovo korištenje baš svakom odnosu daje posebnu dimenziju, ali i moguće probleme, pa traži i nova rješenja. Primjera radi, zar nije sve postalo on line, priprema i potpisivanje raznih ugovora, trgovanje općenito, zbog čega i se brojna kaznena djela bez puno muke rade on line. Zaštita podataka, privatnosti, poslovne tajne, traži on line rješenja. U nekim državama pojedine kategorije sudskih sporova ili ovrhe rješavaju se on line.

Zbog on line tehnologije različita prava intelektualnog vlasništva postala su itekako „ranjiva“, pa zakoni iz tog područja kao i kaznenog zakonodavstva moraju dati djelotvornija sredstva zaštite. Problemi nastaju i zbog toga što Internet ne poznaje državne granice.

U praksi se postavlja pitanje koje pravo primijeniti i čija su državna tijela odnosno sudovi nadležni; države gdje je smješten server ili gdje su nastale posljedice aktivnosti korisnika Interneta. Također je značajno i pitanje novih odgovornosti davatelja usluga na Internetu itd.

Zanimljivo je kako bi se trebalo zvati pravo koje nameću informacijsko komunikacijske tehnologije. Kompjutersko/računalno pravo, kibernetičko/cyber pravo, Internet pravo, on line pravo ili čak možda virtualno pravo? Čini se da bi najobuhvatniji odnosno najadekvatniji naziv bio prava informacijskih tehnologija.

Mr. sc. Nelka Fikeys Krmić, dipl. iur.