Novi Zakon o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12) na novi je način uredio privremeno zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje. Vjerojatno najvažnija novina u tom dijelu Zakona o radu je brisanje ograničenja da se radnika može ustupiti samo u Republici Hrvatskoj. Dakle, radi omogućavanja slobode kretanja radnika otvorila se mogućnost da agencije za privremeno zapošljavanje radnike ustupe i korisnicima u inozemstvu.
Zbog navedene izmjene u radnopravnoj regulativi posebno su propisani i uglavci koje sporazum o ustupanju radnika mora imati u slučaju ustupanja radnika korisniku u inozemstvu.
Novim Zakonom o radu odredbe Zakona kojima se uređuje rad preko agencija za privremeno zapošljavanje usklađene su s odredbama Direktive 2009/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o radu preko agencija za privremeno zapošljavanje, kojom je ustupljenim radnicima zajamčeno pravo na jednako postupanje.
Sukladno navedenoj Direktivi 2008/104/EZ, osnovni uvjeti rada i zapošljavanja radnika temelje se na načelu jednakog postupanja. Primjena tog načela znači da radnici zaposleni u agencijama za privremeno zapošljavanje, za vrijeme trajanja ustupanja, moraju imati istu razinu uvjeta rada i zapošljavanja koju bi ti radnici ostvarivali da su zaposleni izravno od strane tog korisnika za obavljanje istog posla. Pritom Direktiva 2008/104/EZ pod temeljnim uvjetima rada i zapošljavanja podrazumijeva:
a) trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, stanku, razdoblja odmora, noćni rad, neradne dane i državne blagdane;
b) plaću, koja se definira sukladno nacionalnim propisima država članica.
U okviru privremenog rada treba razlikovati ustupanje radnika od rada na temelju ugovora o poslovnoj suradnji, sklopljenog između dva poslovna subjekta.
Naime, treba napomenuti da privremeno zapošljavanje putem agencija za privremeno zapošljavanje, koje korisnicima ustupaju radnike, reguliraju članci 24. do 32. Zakona o radu. Sukladno navedenim odredbama, poslove ustupanja radnika može obavljati isključivo agencija za privremeno zapošljavanje i to pod uvjetom da te poslove obavlja kao jedinu djelatnost, da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za poslove rada.
Međutim, od takve vrste ustupanja radnika valja razlikovati ugovor o poslovnoj suradnji kao vrstu neimenovanog obveznopravnog ugovora kojim se mogu urediti različiti odnosi ugovornih stranaka u okviru određene gospodarske djelatnosti.
U slučaju kada dva trgovačka društva međusobno sklope ugovor o poslovnoj suradnji, a na temelju kojeg za radnike jednog od njih proizlazi obveza obavljanja određenih poslova u poslovnim prostorima drugog trgovačkog društva, ne radi se o radu za drugog poslodavca, već radnik obavlja poslove koje mu je naložio njegov poslodavac, a koje je ovaj ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Također, ugovor o radu takvog radnika, u uglavku o nazivu posla, odnosno naravi i vrsti rada, trebao bi sadržavati i poslove koji proizlaze iz ugovora o poslovnoj suradnji.