Regulatorni temelji održivosti na financijskom tržištu – pregled postojeće regulative s naglaskom na SFDR Uredbu

1. Uvod

Sa stajališta nacionalnog gospodarstva, Republika Hrvatska je uslijed oporavka od same pandemije COVID-19 i poteškoća za cjelokupno gospodarstvo koja je ona uzrokovala, pristupila usvajanju eura kao nacionalne valute, te je 1. siječnja 2023. godine službeno ušla u europodručje⁴. Time je euro postao glavna referentna valuta u Republici Hrvatskoj, a kao 20. država članica europodručja, Republika Hrvatska je postala potpuno integrirana u schengenski prostor. Usvajanje nove valute za Hrvatsku svakako predstavlja novo poglavlje u monetarnoj povijesti.

Ipak, sama činjenica uvođenja eura, od zakonodavca do financijskih institucija iziskivala je niz planova, nacrta, podzakonskih i zakonskih akata, kao i tehničke prilagodbe dosadašnjih postupanja, a sve kako bi konačna tranzicija na novu valutu protekla uspješno. Projekt uvođenja eura uspješno je okončan s prvim danom 2023. godine.

2. Europski zeleni plan, Next generation EU

U obrazloženju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća 2020/852⁵ (Uredba o taksonomiji) Europski zeleni plan definira se kao „nova strategija rasta“ s ciljem poticanja na pretvaranje Europske unije u „pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, bez neto emisija stakleničkih plinova u 2050., koje štiti okoliš i zdravlje Europljana i u kojem se gospodarski rast ostvaruje najučinkovitijim korištenjem prirodnih resursa“. Nadalje, njime se ujedno nastoji zaštititi, očuvati i poboljšati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od okolišnih rizika i utjecaja.⁶

Usvajanjem Europskog zelenog plana, Europska unija je definirala kao cilj postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine, i to „prelaskom na niskougljično održivije, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo“.⁷

Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 o sustavu vlastitih sredstava Europske unije, Europska Komisija je u prosincu 2020. godine, kao odgovor na posljedice izazvane pandemijom COVID-19, uspostavila instrument „Next generation EU“ (dalje u tekstu: NGEU), najveći program zaduživanja u povijesti Europske unije, s namjerom da pozajmi sredstva na tržištima kapitala u iznosu od 806,9 milijardi eura. Osim oporavka nakon COVID-19 pandemije, programom NGEU financiraju se i zelena i digitalna transformacija europskog gospodarstva⁸, a dio instrumenta NGEU je „Mehanizam za oporavak i otpornost“, koji čini oko 80% proračuna instrumenta NGEU.⁹ Prvi put se upotrijebio i novi pristup upravljanja dugom – diversificirana strategija financiranja.

Za napomenuti je kako je do kraja 2021. godine, EU je postao jedan od najvećih izdavatelja dužničkih vrijednosnih papira u Europi, od kojih je najveći broj zelenih obveznica.

Tablica 1: najveći izdavatelji dužničkih vrijednosnih papira u Europskoj uniji kroz 2019., 2020. i 2021. godinu; izvor: Revizorski sud EU prema podacima Europske Komisije

Europski revizorski sud u svom posljednjem tematskom izvješću u točki VII. Sažetka navodi kako Komisija svake godine izvješćuje o načinu na koji su mjere financirane zelenim obveznicama u okviru instrumenta NGEU usklađene s gospodarskim aktivnostima utvrđenim u taksonomiji EU-a – klasifikacijskom sustavu Europske unije za održivost. Ipak, Komisija ne izvješćuje o udjelu primitaka od zelenih obveznica koji je stvarno potrošen u skladu s taksonomijom Europske unije.¹⁰

3. Korporativno izvješćivanje o održivosti

Direktiva o korporativnom izvješćivanju (CSRD¹¹) je stupila na snagu 1. siječnja 2024. godine. Temelji se na postojećoj Direktivi o nefinancijskom izvještavanju 2014/95 (NFRD) te će za njezine obveznike prva izvješća CSRD Direktive biti obvezna u 2025. godini. Ipak, godina početka obveznosti izvješća načelno se razlikuje i prema veličini, pravnom obliku, broju zaposlenih društva, kao i ovisno o tome radi li se o trgovačkom društvu čije su dionice uvrštene na burzu (od 1. siječnja 2025. godine pa sve do 1. siječnja 2029. godine). Razlog tome je prvenstveno činjenica da je EFRAG (engl. European Financial Reporting Advisory Group) objavio detaljne standarde o izvješćivanju o održivosti, kojima je malim i srednjim poduzećima omogućeno više vremena za prilagodbu novim standardima izvješćivanja, kao i činjenica da mikro poduzetnici nisu obuhvaćeni CSRD Direktivom.

Bitno je napomenuti da je Revizorska komora objavila službeni prijevod dokumenta pod naslovom „FAQs: all you need to know about the Corporate Sustainability Reporting Directive“, originalno objavljenog od strane Accountancy Europe 23. studenog 2022. godine u kojem se navodi kako: „države članice mogu primjenjivati nacionalne standarde vezane za izražavanje uvjerenja, postupke ili zahtjeve sve dok Europska komisija ne donese standard uvjerenja kojim se uređuje ovo područje. Europska komisija ovlaštena je da delegiranim aktima donese standarde za izražavanje ograničenog uvjerenja prije 1. listopada 2026.

Do 1. listopada 2028. Europska komisija će donijeti standarde za izražavanja razumnog uvjerenja, nakon procjene kojom bi utvrdilo da li je to izvedivo za revizore i za poduzetnike. Europska komisija bi tada trebala precizirati kada bi se zahtijevalo razumno uvjerenje.“¹²

4. Uredba o taksonomiji

Uredba o taksonomiji je važan dio provedbe Europskog zelenog plana kao odgovora na klimatske i ekološke izazove.

Njome se utvrđuju ujednačeni kriteriji za poduzeća i ulagatelje o ekonomskim djelatnostima koje se mogu smatrati okolišno održivima (odnosno djelatnostima koje znatno doprinose niže navedenim okolišnim ciljevima, kao što su ublažavanje klimatskih promjena, a da pritom ne nanose štetu drugim okolišnim ciljevima) s ciljem povećanja transparentnosti i usklađenosti klasifikacije takvih djelatnosti te ograničenja rizika manipulativnog zelenog marketinga i fragmentacije na relevantnim tržištima.¹³

Taksonomija, dakle, obuhvaća okvir temeljen na šest okolišnih ciljeva kako slijedi:

1. Ublažavanje klimatskih promjena: utjecaj trgovačkih društava na okoliš
2. Prilagodba klimatskim promjenama: utjecaj okoliša na trgovačka društva
3. Održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa
4. Prijelaz na kružno gospodarstvo, sprječavanje nastanka otpada i recikliranje
5. Sprječavanje i kontrola onečišćenja
6. Zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava

Nadalje, a da bi se smatrala okolišno održivom, Uredbom o taksonomiji postavljena su četiri uvjeta koja ekonomska djelatnost mora ispuniti kako bi se uopće mogla klasificirati kao „održiva“:

1. Mora znatno doprinositi jednom ili više od šest okolišnih ciljeva iz članka 9. Uredbe o taksonomiji (v. supra), a u skladu s člancima 10. do 16. te Uredbe;
2. Ne smije nanositi bitnu štetu (engl. significantly harm) drugom okolišnom cilju iz članka 9. Uredbe o taksonomiji
3. Mora se obavljati u skladu s minimalnim (socijalnim) zaštitnim mjerama iz članka 18. Uredbe o taksonomiji
4. Mora ispunjavati kriterije tehničke provjere koje je Komisija utvrdila u delegiranim aktima. U kriterijima tehničke provjere treba utvrditi zahtjeve uspješnosti za određenu ekonomsku djelatnost kojima se određuje pod kojim uvjetima (1.) djelatnost znatno doprinosi određenom okolišnom cilju i (2.) ne nanosi bitnu štetu drugim ciljevima

Dakle, kriteriji da „mora znatno doprinositi“ jednom ili više od šest okolišnih ciljeva propisanih člankom 6 Uredbe, kao i „ne nanosi bitnu štetu“ bazirani su na znanstvenim činjenicama i podložni ispitivanju.

Također je propisana ovlast Komisije da (barem) svake tri godine preispituje kriterije tehničke provjere za djelatnosti koje se u skladu s člankom 10. st. 2. smatraju prijelaznima (članak 10. st. 2. Uredbe navodi kako „gospodarska djelatnost za koju ne postoji tehnološki i ekonomski izvediva niskougljična alternativa znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena ako podržava prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s planom za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 *C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, među ostalim i postupnim ukidanjem emisija stakleničkih plinova, a osobito emisija iz krutih fosilnih goriva, i ako ta djelatnost:

1. ima razine emisija stakleničkih plinova koje odgovaraju najboljoj učinkovitosti u sektoru ili industriji
2. ne ometa razvoj i uvođenje niskougljičnih alternativa
3. ne dovodi do vezanosti imovine  s intenzitetom ugljika, a uzimajući u obzir ekonomski životni vijek te imovine“.

Uredba o taksonomiji primjenjuje se na sudionike na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode, financijska i nefinancijska poduzeća obuhvaćena područjem primjene Direktive 2014/95/EU (Direktiva o nefinancijskom izvještavanju – NFRD)¹⁴. Primjenjuje se i na države članice i na Uniju u kontekstu uvođenja zahtjeva na razini država članica i na razini Unije koji se odnose na sudionike na financijskim tržištima ili izdavatelje za potrebe označavanja financijskih proizvoda i korporativnih obveznica koji se na tržište stavljaju pod oznakom „okolišno održivi“.¹⁵

5. SFDR uredba

Okolišni, socijalni i upravljački čimbenici (engl. Enviromental, Social and Governance, dalje u tekstu: ESG) u svojoj ukupnosti ključan su dio održivog financiranja uspostavljenog Europskim zelenim planom, a pravilno informiranje, razmatranje i uzimanje u obzir ESG čimbenika prilikom investiranja rezultat su zahtjeva samih ulagača, zakonodavnih propisa i potreba društva. Stoga se javila i potreba za zakonodavnim okvirom za provođenje Europskog zelenog plana. Naime, time se na financijskom tržištu Europske unije postiže ujednačavanje zaštite krajnjih ulagatelja, kojima se olakšava upotreba brojnih financijskih proizvoda, dok se istodobno propisuju pravila koja im omogućuju donošenje informiranih odluka o ulaganjima.¹⁶

Uredba (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (dalje: SFDR Uredba), kao i Regulatorni tehnički standardi propisani Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2022/1288 definiraju objave krajnjim ulagateljima o uključivanju rizika održivosti, o uzimanju u obzir štetnih učinaka na održivost, o ciljevima održivog ulaganja ili o promicanju okolišnih, socijalnih i upravljačkih obilježja, u postupku odlučivanja o ulaganjima i u savjetodavnim procesima, a ista je imponirana i u nacionalno zakonodavstvo – Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga i Uredbe (EU) 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088.

Premda su države članice potaknute da na nacionalnoj razini i dalje donose različite mjere za uključivanje ESG kriterija prilikom donošenja odluka o ulaganjima, prisutna je bojazan da bi različite mjere i pristupi mogli uzrokovati situaciju nepoštene tržišne utakmice, prvenstveno zbog razlike u standardima za objavu podataka.

Prema Uredbi SFDR sudionici na financijskim tržištima su:

1. društvo za osiguranje koje nudi investicijski osigurateljni proizvod
2. investicijsko društvo koje pruža usluge upravljanja portfeljem
3. institucija za strukovno mirovinsko osiguranje
4. proizvođač mirovinskog proizvoda
5. upravitelj alternativnih investicijskih fondova (UAIF)
6. pružatelj paneuropskih osobnih mirovinskih proizvoda (PEEP)
7. društvo za upravljanje subjektom za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (društvo za upravljanje UCITS-ima)
8. kreditna institucija koja pruža usluge

Prema Uredbi SFDR financijski proizvodi (dalje: FP) su:

1. portfelj kojim se upravlja u skladu s točkom 6. članka
2. alternativni investicijski fond (AIF)
3. investicijski osigurateljni proizvod
4. mirovinski proizvod
5. mirovinski program
6. UCITS
7. PEPP

Također, SFDR Uredba definira i financijske savjetnike (FA-financial advisors):

1. posrednik u osiguranju koji pruža usluge savjetovanja o osiguranju u vezi s investicijskim osigurateljnim proizvodima
2. društvo za osiguranje koje pruža usluge savjetovanja o osiguranju u vezi s investicijskim osigurateljnim proizvodima
3. kreditna institucija koja pruža usluge investicijskog savjetovanja
4. investicijsko društvo koje pruža usluge investicijskog savjetovanja
5. UAIF koji pruža usluge investicijskog savjetovanja u skladu s člankom 6. stavkom 4. točkom b podtočkom i. Direktive 2011/61/EU
6. društvo za upravljanje UCITS-ima koje pruža usluge investicijskog savjetovanja u skladu s člankom 6. stavkom 4. točkom b podtočkom i. Direktive 2009/65/EZ

6. Obveze izvještavanja po SFDR Uredbi

Člankom 4. propisana je obveza distributerima po SFDR Uredbi - transparentnost štetnih učinaka na održivost na razini subjekata, slijedom koje sudionici na financijskim tržištima na svojim internetskim stranicama objavljuju i redovito ažuriraju tzv. PAI (engl. Principal adverse impact) izjave – izjave o uzimanju ili neuzimanju u obzir glavnih štetnih učinaka odluka o ulaganjima na čimbenike održivosti. Tako se razlikuju dvije osnovne situacije:

1. situacija sudionika na financijskom tržištu koji uzimaju u obzir glavne štetne učinke odluka o ulaganjima na čimbenike održivosti, izjavu o politikama dužne pažnje u pogledu tih učinaka, pri čemu uvažavaju svoju veličinu, prirodu i opseg svojih aktivnosti te vrste financijskih proizvoda koje stavljaju na raspolaganje. Riječ je o izjavi tzv. PAI+ (comply);
2. ako sudionici na financijskom tržištu ne uzimaju u obzir glavne štetne učinke odluka o ulaganjima na čimbenike održivosti, u svojoj izjavi obavezni su navesti jasne razloge zašto to ne čine, kao i navesti informacije o tome namjeravaju li uzeti u obzir takve štetne učinke i kada to misle učiniti. Riječ je o izjavi tzv. PAI- (explain).

Člankom 7. (transparentnost štetnih učinaka na održivost na razini financijskih proizvoda) propisano je za svaki financijski proizvod, ako sudionik na financijskom tržištu primjenjuje članak 4. stavak 1. točku a, članak 4. stavak 3. ili članak 4. stavak 4. objave iz članka 6. stavka 3. uključuju sljedeće: jasno i obrazloženo objašnjenje o tome uzimaju li se financijskim proizvodom u obzir glavni štetni učinci na čimbenike održivosti i, ako da, na koji način; te izjavu da su informacije o glavnim štetnim učincima na čimbenike održivosti dostupne u okviru informacija koje treba objaviti na temelju članka 11. stavka 2.¹⁷

Objava o uzimanju u obzir štetnih učinaka na održivost je dakle obvezna kako u predugovornoj dokumentaciji, tako i u periodičkim izvještajima, i to na jednom od službenih jezika matične države član dok je u slučaju ne uzimanja u obzir štetnih učinaka na održivost objava obvezna samo u predugovornoj dokumentaciji.

7. Problem manipulativnog marketinga – greenwashing

Uzevši u obzir napore na razini Europski unije, ali i nacionalnih gospodarstava za usuglašavanjem produkata, ali i postupanja sa ESG kriterijima, kao i osvještenost i usmjerenost kako ulagatelja tako i potrošača (osobito „nove“, mlađe generacije) na učinke okolišnih, socijalnih i upravljačkih faktora (prvenstveno okoliš i klimu ali i zaposlenike, ljudska prava, borbu protiv mita i korupcije) prilikom donošenja odluka o investiranju/kupnji, posljedično se javlja problematika, na različite načine i u različitom opsegu, ali jednako nepoštene i zavaravajuće poslovne prakse gdje se poslovanje pokušava prikazati „zelenim“, više okolišno i socijalno održivim nego što to stvarno jest. Ovome doprinosi i nerijetko nedostatak jasnih kriterija i razvijenih procedura pri klasifikaciji određenog proizvoda, ali i neujednačeni kriteriji i nemogućnost kontrole samih izvješća.

Kao dio Europskog zelenog plana, cilj Europske komisije je bio i utjecati na svijest potrošača kako bi bili dovoljno informirani i donosili ispravne odluke te time i sami preuzeli aktivnu ulogu pri klimatskoj tranziciji.¹⁸ Upravo zbog toga razloga Europska komisija je 22. ožujka 2023. godine predložila Direktivu o novim pravilima o dokazivanju zelenih tvrdnji kako bi tvrdnje o utjecaju na okoliš bile provjerene i znanstveno dokazane, a potrošači dobili višu razinu zaštite od manipulativnog marketinga.

8. Zaključak

U ovom radu navedene direktive i uredbe Europske unije povezane s održivosti, posebice odredbe SFDR uredbe dopunjene Uredbom o taksonomiji, nadovezuju se na ciljeve Europskog zelenog plana, a temeljenog na Pariškom sporazumu. U financijskom sektoru to konkretno obuhvaća niz implementacija propisa, mjera i djelovanja; od početnog uvođenja financijskog tržišta u problematiku klimatskih promjena, kao i o potrebi aktivnog djelovanja te ublažavanja njihovih posljedica (primjerice, izdavanjem zelenih obveznica 2007. od strane Europske investicijske banke pod nazivom obveznica klimatske osviještenosti¹⁹ do poticanja i zaštite ulagatelja te suzbijanja marketinškog zavaravanja tzv. greenwashingom ili ekomanipulacijom, ali i sprječavanja dovođenja do nepoštene tržišne utakmice kako zavaravajućim marketinškim objavama, tako i neusklađenim i nedosljednim implementiranjem odredbi u nacionalno zakonodavstvo.

Cilj ovog rada je na pregledan način obuhvatiti dijelove najvažnijih europskih direktiva u području održivosti, s naglaskom na financijski sektor, a najveći naglasak je ipak stavljen na pregled Uredbe (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (dalje: SFDR Uredba), s obzirom na to da je, u vrijeme pisanja ovog članka, a uzevši u obzir posljednje izmjene, ona imala najveći utjecaj na financijskom tržištu u pogledu utjecaja na ulaganja i monetarne tokove.

Tea Martinović, mag. iur.

Izvori i literatura:

SFDR uredba, recital (2)

Tematsko izvješće 16/2023: Komisijino upravljanje dugom u okviru instrumenta NGEU

Revizorski sud, mišljenje br. 6/2020 o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost

Direktiva (EU) Europskog Parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022., recital

Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa, recital

„Novina u obvezama izvještavanja distributera u osiguranju prema Uredbi SFRD u Uredbi o taksonomiji“, mr. sc. Ksenija Milošević,  Zbornik Računovodstvo i menadžment; str. 189-202

Istraživanje Bloomberg Intelligence – SFDR reclassification tumult to intensify amid the EU revision od 05. svibnja 2023._ htps://www.bloomberg.com/professional/blog/sfdr-reclasification-tumult-to-intensify-amid-the-eu-revision/ (posjećeno na dan 02.07.2023.)

Revizorska komora - službeni prijevod dokumenta: „FAQs: all you need to know about the Corporate Sustainability Reporting Directive“ (posjećeno na dan 02.07.2023.)

Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga i Uredbe (EU) 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe 2019/2008 (NN 70/2021)

^ 1 Pariški sporazum o klimatskim promjenama – 22. travnja 2016., a Europska unija ratificirala ga je 05. listopada 2016. godine

^ 2 Engl. European green deal, inicijativa Europske Komisije kojom bi se do 2050. godine postigla potpuna klimatska neutralnost

^ 3 Engl. Corporate Sustainbility Reporting Directive, Direktiva (EU) Europskog Parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. godine

^ 5 Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088

^ 6 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=PI_COM:C(2021)2800&from=EN posjećen na dan 02.07.2023.

^ 7 SFDR uredba, recital (2)

^ 8 Tematsko izvješće 16/2023: Komisijino upravljanje dugom u okviru instrumenta NGEU

^ 9 Revizorski sud, mišljenje br. 6/2020 o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost

^ 10 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=PI_COM:C(2021)2800&from=EN posjećen na dan 02.07.2023.

^ 11 Engl. Corporate Sustainbility Reporting Directive, Direktiva (EU) Europskog Parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022.

^ 12 https://www.revizorska-komora.hr/storage/upload/news/CSRD_factsheet_prijevod_HRK_13312.pdf posjećen na dan 02.07.2023.

^ 13 v. supra

^ 14 Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa

^ 15 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=PI_COM:C(2021)4987&from=EN posjećen na dan 02.07.2023.

^ 16 „Novina u obvezama izvještavanja distributera u osiguranju prema Uredbi SFRD u Uredbi o taksonomiji“, mr. sc. Ksenija Milošević,  Zbornik Računovodstvo i menadžment; str. 189-202

^ 17 v. supra

^ 18 Proposal for a DIRECTIVE OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on substantiation and communication of explicit environmenral claims (Green Claims Directive), str. 1, EXPLANATORY MEMORANDUM

^ 19 Engl. Climate awareness bond