Mjere ograničavanja ili sankcije predstavljaju instrument kojima se nastoje promijeniti aktivnosti ili politike koje krše demokratska načela, ljudska prava ili politiku koja ne poštuje vladavinu prava.1
Radi zaštite zajedničkih vrijednosti, unutrašnjeg zajedničkog tržišta, zajedničkih interesa, neovisnosti i cjelovitosti područja Europske unije (dalje u tekstu: EU-a), EU primjenjuje mjere ili sankcije ograničavanja s ciljem provođenja zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja je uspostavljena u članku 24. Ugovora o EU.2 U članku 215. Ugovora o EU3 predviđene su mjere ograničavanja prema fizičkim, pravnim osobama i skupinama (poput terorističkih skupina i terorista) ili nedržavnih subjekata u situaciji kada se previđa prekid ili djelomično ili potpuno smanjenje gospodarskih i/ili financijskih odnosa s jednom ili više trećih zemalja, a tada o tome odlučuje Vijeće Europske unije kvalificiranom većinom na zajednički prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europska komisije, a o tome se obavezno izvješćuje Europski Parlament. Takve mjere mogu uključivati embargo na oružje i/ili vojnu opremu te druga posebna i opća ograničenja trgovinom poput zabrane uvoza i/ili izvoza, zabrane putovanje itd.
Osim pravne stečevine EU-a koja je na snazi za područje mjera ograničavanja, u Republici Hrvatskoj na snazi je „novi“ Zakon o mjerama ograničavanja („Narodne novine“ broj 133/23) koji je na snazi od 15. studenog 2023. godine, kojim je utvrđen postupak primjene mjera ograničavanja na temelju obvezujućih pravnih akata EU-a, Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija te mjere ograničavanja koje donosi Vlada Republike Hrvatske.
Provođenje mjera ograničavanja najprije je bilo regulirano Zakonom o međunarodnim mjerama ograničavanja („Narodne novine“ broj 139/08., 41/14. i 63/19.) koji je bio na snazi od 3. prosinca 2008. godine pa sve do donošenja novog Zakona.
Osim pravne stečevine EU-a, važno je naglasiti da pravnu osnovu za donošenje Zakona o mjerama ograničavanja pronalazimo i u Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. od 56/90. do 05/14.) u članku 2. stavku 4. podstavku 1.
Na donošenje novog Zakona osobito su utjecala ratna zbivanja u Europi. Nakon početka agresije Ruske Federacije (dalje u tekstu: Rusija) na Ukrajinu, EU je uvela niz mjera odnosno sankcija protiv Rusije, Bjelorusije i Irana. Novim mjerama protiv Rusije su se zapravo mjere nadopunjavale na prijašnje mjere usmjerene prema Rusiji nakon što je 2014. godine nezakonito pripojila Krim. Mjere ograničavanja odnosile su se na gospodarstvo i mjere u području viza. Cilj takvih mjera je financijsko onemogućavanje koje posredno utječe na sposobnost za daljnju agresiju.
Osim znatnog povećanja mjera ograničavanja uslijed sankcija koje je EU uvela protiv Rusije zbog njezine agresije na Ukrajinu, Republika Hrvatska se nalazi u postupku izrade svog sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma koji provodi Odbor za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma Vijeća Europe (dalje u tekstu: MONEYVAL), koje se rukovodi preporukama Grupe za financijsku akciju protiv pranja novca (dalje u tekstu: FATF).4 Preporuke koje su dane odnose se na provedbu sankcija koje je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo protiv terorističkih skupina i pojedinaca uključenih u teroristička djelovanja.
Uzevši u obzir višestruko povećavanje obima mjera ograničavanja koje Republika Hrvatska provodi te velik broj preporuka MONEYVAL-a i FATF-a koje se odnose na pravnu regulaciju za provedbu mjera ograničavanja ili sankcija, razvidno je kako je nužno da se pitanja provođenja mjera ograničavanja podrobnije reguliraju, što je donošenjem Zakona učinjeno.
Zakon o mjerama ograničavanja odnosi se na fizičke, pravne osobe, države, teritorije i entitete, organizacije i druge subjekte, koji su obuhvaćeni sankcijama, a sve radi zaštite demokratskih načela, ljudskih prava i međunarodnog prava, vladavine prava sukladno očuvanju međunarodnog mira i sprječavanju sukoba uz jačanje međunarodne sigurnosti (članak 2. Zakona o mjerama ograničavanja).
Mjere ograničavanja obuhvaćaju: ograničenje raspolaganja imovinom, zabranu ulaska u državno područje, mjere donesene od Vlade Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog ministarstva (ovom mjerom se proširuju, to jest, povećavaju se ovlasti Vladi Republike Hrvatske kada je u pitanju uvođenje sankcija stranim državljanima i trgovačkim društvima koje su odgovorne za financiranje sukoba), potpuno ili djelomično ograničenje trgovine, uvoza, izvoza, provoza, pružanje usluga itd., prekid diplomatskih odnosa te druge mjere u skladu s europskim i međunarodnim pravom (članak 4. st. 2. Zakona).
Zakon predviđa provođenje mjera nad imovinom: zamrzavanje cjelokupne imovine i drugih gospodarskih izvora koji su u posjedu ili vlasništvu subjekta prema kojem se mjere primjenjuju, zamrzavanje drugih sredstava pod nadzorom subjekta prema kojem se mjere primjenjuju, te zamrzavanje financijskih sredstava i imovine koji proizlaze ili su nastali iz financijskih sredstava ili druge imovine u vlasništvu ili pod izravnom kontrolom subjekta prema kojem se mjere primjenjuju te financijskih sredstava ili druge imovine osoba koje djeluju u ime ili po nalogu subjekta prema kojem se mjere primjenjuju, potom zabrana pristupa financijskim sredstvima (članak 4. st. 4. Zakona).
Ovim Zakonom znatno se želi olakšati Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu vanjskih poslova da na listu sankcija stavlja osobe i trgovačka društva koja su povezana s Rusijom i koja imaju financijske koristi od agresije na Ukrajinu i na sve druge slične situacije ili situacije povezane s terorizmom. To je pogotovo važno u kontekstu situacije poput one u kojoj je iz marine na Murteru nestala jahta Irina VU, u vlasništvu supruge ruskog oligarha, a nestala je iako je bila pod sankcijama EU-a, SAD-a i Velike Britanije te je imala zabranu isplovljavanja.
Zakonom su posebno u članku 9. razrađeni postupci kojima Republika Hrvatska predlaže uvrštavanje pravnih, fizičkih osoba ili drugih subjekata na sankcijske popise EU-a ili Vijeća sigurnosti UN-a, a člankom 11. razrađen je postupak brisanja sa sankcijskih popisa kojom Stalna skupina može na temelju prikupljenih informacija, analiza, saznanja od drugih nadležnih ili drugih relevantnih tijela, ukoliko utvrdi da su prestali razlozi za sankcioniranje, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske podnijeti prijedlog za brisanje.
Nadalje, Vlada RH donosi odluku o osnivanju Stalne skupine za primjenu i praćenje provedbe mjera ograničavanja. Stalna skupina prati, koordinira zajedničke politike i aktivnosti sa svrhom postizanja pravila sigurnosne politike, a sve radi očuvanja međunarodnog mira.
Ovim Zakonom odgovorit će se na potrebe koje su nastale povećavanjem mjera usmjerenih prema Rusiji od Europske unije, koje ujedno i Republika Hrvatska provodi. Osim toga, ispunit će se preporuke FATF-e i MONEYVAL-a koje se odnose na sanacijske režime Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti za mjere usmjerene prema terorističkim skupinama i pojedincima povezanim sa terorističkim djelovanjima.
Ana Elena Troha, univ. mag. iur.
^ 1 Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, dostupno na sljedećoj poveznici, pristupljeno 26.11.2023.
^ 2 Pročišćena verzija Ugovora o Europskoj uniji, C 202/1, članak 24.
^ 3 Pročišćena verzija Ugovora o Europskoj uniji, C 202/1, članak 215.
^ 4 Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Vlada Republike Hrvatske, Nacrt prijedloga zakona o mjerama ograničavanja s Nacrtom konačnog prijedloga zakona, Zagreb, 4.10.2023.
