Zgrade koje štede – svima više vrijede

Energetski certifikat jest dokument koji prikazuje energetska svojstva zgrade, a izdaje ga od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ovlaštena osoba. Postupak certificiranja sastoji se od pregleda zgrade, ocjenjivanja i izdavanja certifikata kojeg mora imati svaka nova zgrada, te postojeća zgrada koja se prodaje, iznajmljuje ili daje na leasing, osim zgrada koje su prema Pravilniku izuzete od obveze izdavanja energetskog certifikata (članak 6.).

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred (članak 7.).

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim svojstvima zgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, te u odnosu na referentne vrijednosti. Vrijednosti koje su istaknute na certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika.

Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi (članak 9.).

Za postojeće zgrade certifikat obvezno sadrži i prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane.

Za nove zgrade certifikat sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.

Energetski certifikat izrađuje se unošenjem potrebnih podataka na slikovnim prikazima danim u prilozima 1., 2. i 3. ovoga Pravilnika isključivo elektroničkim putem, osim potpisa ovlaštene osobe (članak 10.).

Prema članku 16. Pravilnika, energetski certifikat zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline odnosno dijela zgrade, dužan je čuvati vlasnik (odnosno investitor) zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline odnosno dijela zgrade i tijelo koje je izdalo uporabnu dozvolu odnosno akt na temelju kojega se može graditi najmanje u roku važenja tog energetskog certifikata.

Vlasnik zgrade dužan je prilikom prodaje, iznajmljivanja ili leasinga zgrade u cjelini ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina (pojedini stan, pojedinačni uredski prostor i sl.) osigurati energetski certifikat zgrade odnosno njezinog dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu ili unajmljivaču zgrade (članak 24.).

Također, zgrade javne namjene, kojima se prema Pravilniku smatraju nestambene zgrade koje koriste tijela vlasti i institucije koje pružaju javne usluge, a koje imaju ukupnu korisnu površinu veću od 1000 m2, moraju imati energetski certifikat izložen na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade, za što je odgovoran vlasnik zgrade.

Navedenim odredbama Pravilnika koje propisuju obvezu predočenja certifikata kupcu od strane vlasnika te obvezu javnog izlaganja certifikata za zgrade javne namjene, implementirana je Direktiva 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada.

Registar izdanih certifikata vodi Ministarstvo, koje obavlja i nadzor nad provedbom Pravilnika pri čemu može provoditi povremene kontrole ispravnosti izdanih certifikata i zahtijevati da sve zgrade koje podliježu ovoj obvezi imaju propisani certifikat.

Zainteresirane čitatelje upućujemo da je povodom stupanja na snagu ovog Pravilnika Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdalo Priopćenje, u kojem se, uz ostalo, navodi da je na temelju Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada obavljena obuka osoba koje će provoditi energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada te da suglasnost za obuku u Hrvatskoj trenutno ima 8 javnih znanstvenih i stručnih institucija.

Pripremio: Renato Podbojec, dipl. iur.