Jedna od prethodnih kolumni u ovome nizu bila je posvećena institutu savjetodavnog mišljenja koje Međunarodni sud daje o pravnim pitanjima međunarodnoga prava na zahtjev za to ovlaštenih glavnih organa i specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda. Ovaj tekst vratit će se tom institutu, no iz konkretne perspektive jednog recentnog zahtjeva podnesenog Međunarodnom sudu, koji tek treba dobiti svoj epilog na tom glavnom sudskom organu Ujedinjenih naroda.
Radi se o zahtjevu za savjetodavno mišljenje koji je podnijela Opća skupština, usvojivši 29. ožujka ove godine rezoluciju A/RES/77/276, kojom je zatražila od Međunarodnoga suda odgovore na sljedeća pitanja (prijevod je neslužbeni, za potrebe ovog teksta):
„1. Koje su obveze država koje proizlaze iz međunarodnoga prava, a odnose se na osiguranje zaštite klimatskog sustava i drugih dijelova okoliša od antropogenih emisija stakleničkih plinova za države i za sadašnje i buduće generacije?
2. Koje su pravne posljedice u slučaju da su države, svojim djelovanjem ili propuštanjem, uzrokovale značajnu štetu klimatskom sustavu i drugim dijelovima okoliša, osobito s obzirom na: I) države, uključujući, osobito, male otočne države u razvoju, koje su, uslijed svoje geografske pozicije i stupnja razvoja, posebno oštećene ili pogođene ili su posebno ranjive na štetne posljedice klimatskih promjena?; II) narode i pojedince sadašnjih i budućih generacija pogođene štetnim posljedicama klimatskih promjena?“.
Samim pitanjima prethodi uvod u kojem se Opća skupština osvrće na pravne akte i običajnopravne principe koje smatra relevantnima za temu, a koji čini sastavni dio pitanja. U tom se uvodu mogu identificirati akti iz različitih dijelova međunarodnoga ugovornog prava te principi običajnog prava. Navedene su, kao što se može i očekivati, najvažnije konvencije čiji su specifičan predmet klimatske promjene (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimi te Pariški klimatski sporazum), ali se navode i neki drugi akti, koji nisu, u vrijeme svog zaključenja i stupanja na snagu, pa ni danas, primarno usmjereni ovoj temi. Dominantno su to dokumenti iz područja zaštite ljudskih prava (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Opća deklaracija o ljudskim pravima – koja nije međunarodni ugovor, već formalno neobvezujući akt), ali su navedeni i Povelja Ujedinjenih naroda te Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora. Osim upućivanja na međunarodne ugovore, upućuje se i na običajnopravna načela dužne pažnje, zabrane prouzrokovanja značajne štete na okolišu te obvezu zaštite i očuvanja morskog okoliša. Opća skupština, dakle, upućuje Međunarodni sud na proučavanje i, konačno, izradu mišljenja o mnogo širem pitanju od primjene međunarodnih ugovora o klimatskim promjenama. Iako je i taj segment međunarodnog prava nedvojbeno obuhvaćen pitanjem, ono zahvaća mnogo šire i zapravo je razvidno kako smjera ka drugom cilju – saznati mišljenje Međunarodnoga suda o pitanju postoje li obveze država koje proizlaze iz tradicionalnih grana međunarodnoga prava, poput prava mora ili zaštite ljudskih prava, a koje bi bile primjenjive na suvremenu klimatsku krizu.
Iako je ovo prva prilika dana Međunarodnom sudu da iznese svoje mišljenje o specifičnim pitanjima obveza država u vezi s klimatskim promjenama, postupak započet ove godine pred tim sudom priključuje se velikom valu „klimatskih“ sudskih postupaka pred drugim međunarodnim sudištima. Ova je kolumna daleko prekratka i za sažeti prikaz tih postupaka. No spomenimo kako regionalni sudovi za ljudska prava (prvenstveno Europski sud za ljudska prava i Interamerički sud za ljudska prava) imaju bogatu praksu, s mnogim postupcima koji su već završeni ili su u tijeku (o nekima je bilo riječi i u prethodnim nastavcima ove kolumne). Mnoge od tih presuda (a u slučaju Interameričkog suda i savjetodavna mišljenja, jer taj sud, kao i Međunarodni, ima i takvu nadležnost) potvrđuju da postoje obveze država na temelju međunarodnopravne zaštite ljudskih prava u pogledu sprječavanja i ublažavanja negativnih utjecaja klimatskih promjena. Osim prakse regionalnih sudova, postoji i praksa tijela osnovanih po međunarodnim ugovorima o zaštiti ljudskih prava (Odbor za ljudska prava, Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava) koja jasno ide u smjeru postojanja povezanosti između obveza država iz dvaju paktova i obveze sprječavanja i ublažavanja posljedica klimatskih promjena.
Vezano uz drugu, u uvodu pitanja spomenutu, granu međunarodnoga prava, pravo mora, trenutno je u tijeku postupak pred Međunarodnim sudom za pravo mora koji je pokrenula Komisija malih otočnih država za klimatske promjene i međunarodno pravo. Riječ je o koaliciji država koja od spomenutog suda traži mišljenje o obvezama država u zaštiti i očuvanju morskog okoliša kako je ono regulirano Glavom XII. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, a s obzirom na negativne efekte klimatskih promjena. Postupak je, kako rekosmo, u tijeku te se savjetodavno mišljenje o ovom gorućem problemu od Međunarodnoga suda za pravo mora tek očekuje.
Isto tako, tek se očekuje da se Međunarodni sud izjasni o zahtjevu koji je predmetom ovoga teksta. Put do toga još je razmjerno dug, postupak je tek na početku (do sada je Međunarodni sud tek donio nekoliko proceduralnih rješenja, dopustio sudjelovanje u postupku određenim strankama te zatražio i dobio dokumente od Tajništva Ujedinjenih naroda koji se odnose na sadržaj pitanja). No, prema svemu sudeći, postupak će, jednom kada bude završen, rezultirati zanimljivim uvidima u sve jasniju poveznicu između međunarodnopravnih obveza država i borbe protiv negativnih posljedica klimatskih promjena.Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
