Po načelu efektivnosti, kada država faktički ispuni ove kriterije, postaje državom u međunarodnopravnom smislu. Priznanje od strane drugih država nije presudno, već predstavlja tek konstataciju stvarnog stanja, u skladu s deklarativnom teorijom priznanja. Dakako, postoje uglavnom jasni slučajevi, primjerice kada se jedna država odluči priključiti drugoj ili kada se dotadašnja (kon)federalna zajednica raspadne. Ipak, u rubnim slučajevima, kada je ispunjavanje kojeg od kriterija dvojbeno ili nejasno, priznanje dobiva značajniju ulogu. Logično, ako postoje relativno definirani, iako u praksi katkad ne sasvim konzistentno primijenjeni kriteriji postanka države, postavlja se pitanje kada država prestaje biti državom?
Međunarodno pravo ne daje definitivan odgovor. Zanimljivo je kako, iako o kriterijima koje entitet mora zadovoljiti kako bi postao državom vlada snažan konsenzus teorije i prakse, ne postoji analogni konsenzus o suprotnom procesu, ma kako bi to se to moglo činiti logičnim. Načelno, u teoriji se najčešće govori o tome kako do prestanka države dolazi kada ona prestane ispunjavati jedan od kriterija koje je trebala ispuniti u trenutku postanka (državno područje, stanovništvo, neovisna vlast). Međutim, tome nije uvijek (bilo) tako, već postoji niz situacija u kojima se kontinuitet državnosti priznavao, ili se još uvijek priznaje, državama koje ne ispunjavaju ove kriterije.
Primjera vezanih uz oružane sukobe je nekoliko. Radi se o situacijama u kojima su postojale vlade u egzilu pojedinih država kojima je, unatoč privremenom gubitku efektivne vlasti nad teritorijem i stanovništvom uslijed okupacije, priznavan kontinuitet državnosti nakon završetka oružanog sukoba i ponovnog stjecanja te vlasti. Takvi su slučajevi Čehoslovačka za vrijeme Drugog svjetskog rata ili, u novijem primjeru, Kuvajt u vrijeme Zaljevskog rata i iračke okupacije. U ovim je slučajevima međunarodna zajednica priznala kontinuitet i održanje države unatoč gubitku nekih od kriterija zato što je do gubitka došlo uslijed agresije, dakle postupanjem suprotnom međunarodnome pravu.
Drugi rubni slučaj su takozvane fragilne ili propadajuće države (eng. fragile states, failed states). Radi se o državama u kojima je državna vlast (u pravilu, središnja vlada) izgubila efektivnu suverenost nad većim dijelom stanovništva ili teritorija. U osnovi sociološki i politološki više nego pravni termin, propadajuća država nije uvijek precizno definiran koncept, a svakako ne zvuči diplomatski, no dobro opisuje stanje u kojem su se našle pojedine države. Prevedeno na jezik kriterija državnosti, u propadajućim se državama postavlja pitanje zadovoljava li takva država ijedan kriterij, jer niti ima vlast nad teritorijem i stalnim stanovništvom, a niti ta vlast često nije neovisna o nekoj stranoj vlasti. Primjer takve države, koji se često navodi u literaturi, je Somalija, u kojoj središnja vlast nije kontrolirala velike dijelove teritorija, koji su efektivno bili raspršeni pod vlašću različitih regionalnih vlada, dakako međunarodno nepriznatih. Unatoč tome, u međunarodnoj zajednici državnost Somalije nije naišla na značajnija osporavanja te joj je kontinuitet priznat.
Ovi rubni slučajevi pokazuju kako u međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima postoji snažna presumpcija u korist kontinuiteta države. Tu bi se presumpciju moglo formulirati, otprilike, na sljedeći način: u dvojbi oko ispunjavanja ili neispunjavanja kriterija državnosti već postojeće države, presumira se da su oni ispunjeni. Presumpcija je, dakako, oboriva te ako se pruže snažni dokazi kako neka država (više) ne ispunjava kriterije, ona neće biti smatrana državom te će prestati postojati kao država u smislu međunarodnoga prava. (Ne)priznanje neke države od strane drugih država može u slučaju takvih situacija igrati značajnu ulogu u definiranju postoji li ili ne kontinuitet državnosti.
Zaključno, prestanak postojanja države vrlo je kompleksno pitanje, na koje nema jednoznačnog odgovora. Stoga je potrebno svakom slučaju pristupati individualno i pratiti praksu država s njim u vezi te tako pokušati doći do odgovora postoji li (još uvijek) neka država, osobito u slučajevima dvojbe i rubnih situacija.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
