c S
Kolumna

Teško ubojstvo bliske ženske osobe – neki ustavnopravni aspekti

doc. dr. sc. Mato Palić Predsjednik Katedre za ustavno i europsko pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku
26.09.2023 Vlada Republike Hrvatske je 22. rujna 2023. godine u postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u sklopu šireg paketa zakonodavnih promjena uputila i izmjene i dopune Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.). Dio tih dopuna čini uvođenje potpuno novog kaznenog djela – teško ubojstvo bliske ženske osobe.

Zakonski opis, a u slučaju da bi se u trenutnom obliku i zadržao, glasi: „Tko ubije blisku žensku osobu, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. “U obrazloženju nacrta prijedloga zakona Vlada Republike Hrvatske, pored niza statističkih podataka Ministarstva pravosuđa i uprave i onih koji su sadržani u Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, navodi kako se zapriječenom kaznom zatvora novo kazneno djelo zapravo predviđa istovrsno kažnjavanje kao i za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. Kaznenog zakona. Smisao odredbe iz predloženog kaznenog djela jest namjera predlagateljice da se strože kazni ubojstvo bliske ženske osobe.

Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.) u odredbi iz članka 21. stavak 1. propisuje jamstvo prava na život, a u odredbi iz članka 17. stavak 3. upravo to pravo navodi kao jedno od nederogabilnih koje nije moguće ograničavati neovisno o cilju koji se želi postići ili okolnostima (neposredna opasnost za opstanak države). U odredbi iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske ravnopravnost spolova je eksplicitno navedena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske koja predstavlja temelj za tumačenje kako neke druge konkretne ustavne norme tako i Ustava kao cjelovitog propisa. Zabrana diskriminacije temeljem spola je jasno propisana u odredbi iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske. Prethodne dvije ustavne odredbe su detaljnije razrađene u Zakonu o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" br. 82/08., 125/11., 20/12., 138/12., 69/17.) i Zakonu o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12.). Naposljetku, zabranu diskriminacije sadrži i odredba iz članka 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ključno pitanje na koje je potrebno dati odgovor je slijedeće – je li ustavnopravno prihvatljivo propisati različitu kaznenopravnu zaštitu nekog prava zajamčenog ustavnim i konvencijskim normama ovisno o spolnoj pripadnosti žrtve kaznenog djela? Ne ulazeći u moguće dvojbe koje se u vezi novog (ukoliko se provede procedura) kaznenog djela teško ubojstvo bliske ženske osobe potpuno je, kako iz naziva, tako i iz zakonskog opisa jasno kako je bliska ženska osoba onaj subjekt koji uživa jaču kaznenopravnu zaštitu od ne samo muške osobe, nego i druge ženske osobe koja nije bliska. Ravnopravnost spolova je temelj za tumačenje odredbe prema kojoj svi imaju prava i slobode neovisno o spolnoj pripadnosti. Diskriminacijom se smatra svako dovođenje neke osobe (ili osoba) u nepovoljniji položaj temeljem bilo koje od čitavog niza diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije. Spolna pripadnost je jedna od tih osnova. Smatramo bitnim istaknuti kako upravo navedeni zakon u odredbi iz članka 9. sadrži određene iznimke od opće zabrane diskriminacije. Prema stavku 2. točka 1. navedenog članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj kada je takvo postupanje određeno zakonom, pored ostaloga, radi zaštite prava i sloboda drugih i ukoliko su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna za postizanje željenog cilja, ali pod uvjetom da da takvo postupanje ne rezultira izravnom ili neizravnom diskriminacijom na temelju spola (u zakonskoj odredbi su navedeni i neki drugi razlozi). Iz sadržaja te odredbe jasno proizlazi da je po određenim uvjetima moguće stavljanje u nepovoljniji položaj, ali samo ukoliko temelj za takvo postupanje nije, primjerice, spolna pripadnost.

Kazneno djelo teškog ubojstva bliske ženske osobe upravo pripadnost ženskom spolu nedvojbeno i izrijekom navodi, kako u nazivu, tako i u zakonskom opisu kaznenog djela. Očita je namjera da se upravo spolna pripadnost ugradi u zakonski opis kako bi se razgraničilo u odnosu na sva druga kaznena djela kojima je zaštita života u kontekstu ubojstva zajednička karakteristika. Proizlazi kako jedno (ustavno i konvencijsko) pravo koje se ne može ograničavati ni pod kojim uvjetima može uživati različit stupanj kaznenopravne zaštite temeljem jednog (ili više) obilježja (spolna pripadnost i bliskost) žrtve kaznenog djela. Nije moguće govoriti o ravnopravnosti spolova u kontekstu ustavnih vrednota ukoliko ne postoji ravnopravnost u zaštiti svih prava pa tako i de iure i de facto najvažnijeg koje poznaje naš ustavni poredak. Osim toga, ukoliko se predloženim novim kaznenim djelom želi postići pojačana kaznenopravna zaštita bliske ženske osobe potpuno je opravdano postaviti pitanje jesu li time u neravnopravni položaj dovedene i osobe ženskog spola koje su žrtve kaznenog djela i nisu bliske? Jesu li ženske osobe koje je moguće podvesti pod termin bliske osobe iz Kaznenog zakona u povoljnijem položaju ne samo u odnosu na osobe koje nisu ženskog spola nego i u odnosu na sve druge ženske osobe koje bi bile žrtve kaznenog djela ubojstva?

Jednakost i ravnopravnost spolova su najviše vrednote ustavnog poretka, a zabrana diskriminacije univerzalno pravno načelo. Potreba za snažnijom kaznenopravnom zaštitom određene skupine osoba koje se od ostalih razlikuju po, primjerice, spolnoj pripadnosti je legitiman cilj, ali postoje i drugi načini za njegovo ostvarenje. Neovisno o tome kako će se završiti sam zakonodavni postupak kada je u pitanju navedeno kazneno djelo valja naglasiti kako donošenje zakona, a osobito organskih koji ex constitutione, reguliraju važnije društvene odnose od običnih zakona, nije postupak kojim se šalje (politička) poruka. Gotovo svaki akt parlamenta ima određenu političku konotaciju, ali kada se radi o propisima kojima se ograničava pravo na slobodu i u odnosu na to radi razlika po više različitih osnova (spolna pripadnost – žena, bliska osoba u odnosu na neblisku koja je istovremeno ženska) onda se to može nazvati, a respektirajući terminologiju iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, višestruka diskriminacija.

Naposljetku, obiteljsko nasilje u svim pojavnim oblicima predstavlja apsolutno neprihvatljiv oblik ponašanja koje treba strogo sankcionirati. Oko toga vrlo izvjesno postoji i širi društveni konsezus. Međutim, način za postizanje toga cilja mora biti u suglasju s Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje su po pravnoj snazi iznad Kaznenog zakona.


Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.