U odnosu na prigovore na temelju članaka 6. i 8. Konvencije, Sud je zahtjev odlučio ispitati samo na temelju članka 8. U odnosu na taj prigovor, Sud je istaknuo kako uznemiravanje mora dosegnuti minimalnu razinu ozbiljnosti koja je potrebna da bi ono predstavljalo miješanje u pravo podnositelja iz čl. 8. Konvencije. Sud je iz činjenica predmeta zaključio da je sanitarna inspekcija provela brojna mjerenja razine buke, od kojih neka i u stanu podnositelja, te da buka nije premašila zakonom propisanu granicu. Sud je iz navedenog dodatno zaključio da su nadležna državna tijela brzo i djelotvorno reagirala na svaki zahtjev podnositelja za provedbom sanitarnog nadzora. Stoga je Sud odbacio prigovor podnositelja kao očigledno neosnovan.
U odnosu na prigovor na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, Sud je naveo da podnositelji nisu prigovorili da je njihov stan izgubio na vrijednosti ili da je na bilo koji drugi način degradiran zbog rada kafića u njihovoj zgradi. Sud je stoga zaključio da se ovaj prigovor preklapa sa prigovorom na temelju čl. 8. Konvencije te ga je odbacio kao očigledno neosnovan.