Izdvojenim mišljenjem reagirali su ustavni suci Lovorka Kušan i Goran Selanec nakon što je Ustavni sud 3. studenoga većinom glasova odbio prigovore o neustavnosti VKS-a i odredio da će ta nova sudska instanca početi s radom 1. siječnja 2021.
Ustavni sud je u prosincu 2019. do donošenja konačne odluke suspendirao početak rada Visokog kaznenog suda zbog teških i nepopravljivih posljedica koje bi njegovim osnivanjem mogle nastupiti, a u studenom ove godine odbio je prijedloge za ocjenom ustavnosti koje su podnijeli bivši SDP-ov ministar pravosuđa Orsat Miljenić i saborski zastupnik Peđa Grbin.
Zanemarene primjedbe stručnjaka
Većina ustavnih sudaca zaključila je da ustanovljavanjem Visokog kaznenog suda i njegovim nadležnostima ne bi bio doveden u pitanje položaj Vrhovnog suda, kao najvišeg suda koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. No, Ustavni suci Kušan i Selanec koji su bili protiv te odluke ocijenili su u izdvojenim mišljenjima izuzetno problematičnim to što je Ustavni sud sam zatražio mišljenja uglednih stručnjaka kazneno-procesnog prava da bi potom ista u potpunosti zanemario.
Upozorili su također kako je većina u potpunosti zanemarila učinke koje poremećaji do kojih će doći u kaznenom sudovanju osnivanjem VKS-a mogu proizvesti za položaj samog Ustavnog suda. Napominju pritom da je većina kao jedan od ključnih argumenata navela da će ukidanjem žalbene funkcije Vrhovnog suda u kaznenim predmetima doći do značajnog proširenja mogućnosti korištenja zahtjeva za izvanrednim ispitivanjem pravomoćnosti presude.
Problematično uvođenje nove instance u kazneno sudovanje
No, upozorili su da je ta većina u potpunosti zanemarila činjenicu da će, ako se taj argument ostvari u praksi doći do ozbiljnog sukoba između Vrhovnog suda kao revizijske instance i Ustavnog suda kao instance zadužene za zaštitu Ustavom zajamčenih temeljnih prava i sloboda.
Kušan i Selanec upozoravaju da to stvara pravnu konfuziju i mogućnost nastanka bizarne situacije u kojoj bi Vrhovni sud preuzeo ulogu Ustavnog suda te se upustio u utvrđivanje temeljnih prava i sloboda dok bi se Ustavni sud u takvim predmetima pretvorio u sud drugog ustavnog stupnja koji bi povodom ustavne tužbe ocjenjivao je li Vrhovni sud ocjenjujući moguću povredu temeljnih prava i sloboda pravomoćnom presudom povrijedio ta temeljna prava i slobode.
Dvoje sudaca navelo je u izdvojenom mišljenju i da je teret argumentacije da osporavane zakonske odluke nisu suprotne Ustavu bio prvenstveno na državi, a postao je još teži onog trena kada su sve četiri katedre kazneno-procesnog prava od kojih je zatraženo mišljenje kazale na ozbiljne ustavne probleme koji proizlaze iz činjenice da se u kazneno sudovanje na taj način uvodi nova instanca.
