Naime, Vlada RH je na današnjoj sjednici donijela Zaključak o prijenosu prava vlasništva na nekretnini Hrvatskog restauratorskog zavoda u korist Grada Dubrovnika, bez naknade. Ugovorom o darovanju od 17. svibnja 2018. Grad Dubrovnik je prethodno preuzeo dvije trećine suvlasničkog prostora i time postao većinski vlasnik, dok je prizemlje objekta nastavio koristiti Hrvatski restauratorski zavod, dodaje se u priopćenju.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u obrazloženju je istaknula da je 'zgrada 2007. odlukom Vlade dodijeljena Hrvatskom restauratorskom zavodu, a u cijelosti je obnovljena donacijom Batahovina Foundation u iznosu od tri milijuna eura. Završetkom nove zgrade državnog arhiva u Dubrovniku, stekli su se uvjeti da se taj dio restauratorske djelatnosti obavlja u primjerenijem i suvremeno obnovljenom prostoru, a prijenosom prava vlasništva, Gradu Dubrovniku omogućit će se bolje i svrsishodnije upravljanje ljetnikovcem koji će i dalje biti korišten za različite javne, kulturne i društvene namjene, izjavila je ministrica Obuljen Koržinek. "S prijenosom vlasništva na Grad Dubrovnik suglasan je i predsjednik zaklade Caboga Stiftung dr. Ivo Felner, pravni slijednik zaklade Batahovina Foundation, koja je velikodušnom donacijom dr. Felnera, ujedno posljednjeg potomka vlastelinske obitelji Caboga, obnovila ovo vrijedno zdanje dubrovačke ladanjske arhitekture", priopćio je Upravni odjel za kulturu i baštinu Grada Dubrovnika.
Ljetnikovac Bunić-Kaboga spomenik gotičko-renesansne arhitekture 15. i 16. st.
Ljetnikovac Bunić-Kaboga reprezentativni je spomenik dubrovačke gotičko-renesansne arhitekture 15. i 16. stoljeća koji svojim tipološkim obilježjima zauzima istaknuto mjesto u dubrovačkoj ladanjskoj izgradnji. Pripada skupini ljetnikovaca izgrađenih ‘na vodi’ koji su na specifičan način oblikovali i krajolik. Ljetnikovac se nalazi na južnoj obali ušća Rijeke dubrovačke – rijeke Omble, u predjelu zvanom Batahovina. Vlasteoski rod Bunića, Bona, imao je na Batahovini posjed već u 14. stoljeću, a današnji je ljetnikovac građen u vrijeme Miha Junijeva Bunića. Prema stilskim obilježjima arhitekture i oblikovanju klesanih dijelova, te prema nalazima istraživanja, njegova se gradnja datira između 1520. i 1540. godine. Nakon potresa 1667. ljetnikovac se našao u posjedu vlasteoskog roda Kaboga (Caboga). Počevši od Marina-Marojice Bernardova Kaboga, ljetnikovac su posjedovali članovi iste obitelji, pa su među njima i naručitelji radova izvedenih u 18. i 19. stoljeću. U drugoj polovici 19. stoljeća Bunić-Kabogin i susjedni Stayev ljetnikovac postaju posjed istog vlasnika. Njihovi vrtovi se povezuju šetnicama i na razini prizemlja i na razini kata. Za vrijeme Domovinskog rata ljetnikovac je pretrpio brojna oštećenja na samoj zgradi i kamenoj plastici. Kapelica je, također, bila teško ranjena, a svi predmeti, uključujući i oltarsku sliku su nestali. Ljetnikovac Bunić-Kaboga obnovljen je zahvaljujući strpljenju i upornosti Iva Felnera, doktora kemijskih znanosti, koji je uz svoje dvije sestre, posljednji potomak vlastelinske obitelji Caboga. Nakon obnove Ljetnikovac Bunić Kaboga zasjao je punim sjajem kao dio bogate dubrovačke baštine.(
