Zagrebački Županijski sud oslobodio je 2016. bivšeg potpredsjednika Vlade RH Damira Polančeca i sedmoricu suokrivljenika optužbe da su pokušali preuzeti vlasništvo nad Podravkom te je pritom oštetili za gotovo 400 milijuna kuna.
Uz Polančeca i bivše čelnike koprivničke tvrtke D.M., Z. Š., J.P. i S. R., Uskok je u aferi Spice teretio vlasnika i direktora splitske tvrtke SMS S.M., suvlasnika varaždinske Fima Grupe M.H. te odvjetnika Z.M.. Iako su nepravomoćnom presudom suda oslobođeni za pokušaj preuzimanja Podravke tvrtkinim novcem, D.M., Z.Š., J. P. i S.M. proglašeni su krivima da su Podravku oštetili dajući 65 milijuna kuna splitskoj tvrtki SMS.
Nepravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda D.M. je osuđen na dvije godine zatvora, Z.Š. i J.P. na 10, odnosno devet mjeseci zatvora zamijenjenih radom za opće dobro, a S.M. na šest mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine.
Vrhovni sud: Sklapanje štetnog ugovora nema kontinuitet u ''novom'' Kaznenom zakonu
Vrhovni sud je, ne navodeći identitete optuženika, pojasnio da postupanje D.M., za koje je osuđen prvostupanjskom presudom, ne sadrži opis namjere za ostvarenje imovinske koristi niti za prouzročenje štete.
Najviši sud je precizirao da se D.M. optužnicom teretio za sklapanje štetnog ugovora o zajmu te da je prvostupanjski sud postupanje D.M.-a pravno označio prema sada važećem Kaznenom zakonu i to kao kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju smatrajući da je u tom kaznenom djelu ostvaren pravni kontinuitet s djelom koje je optuženiku stavljeno na teret po prije važećem zakonu.
Međutim, ističe sud, u obliku kako je napisano u optužnici kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora nema kontinuitet niti u jednom kaznenom djelu u ''novom'' Kaznenom zakonu pa je zato preinačena prvostupanjska presuda kojom je D.M. oslobođen optužbe za sklapanje štetnog ugovora.
Vrhovni sud je za dio optužnice kojom su se Polančec i sedmorica suoptuženika teretili za preuzimanje vlasništva nad Podravkom naglasio da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema dokaza o opisanim postupanjima optuženika.
''Optuženici su doista zaključivali pravne poslove koji su opisani u optužnici. Međutim, te radnje koje su poduzimali i pravne poslove koje su sklapali nisu poduzimali udruženi sa ciljem da bi sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist na način da steknu kontrolu nad većinskim paketom dionica. Najviši sud je pojasnio da je u Podravci prvotno postojala stvarna namjera da se provede model radničko-menadžerskog dioničarstva te da su u tu svrhu poduzete radnje, ali nije donesena odluka Vlade o prodaji Podravkinih dionica iz državnog portfelja. ''Takvu odluku nije mogao donijeti samostalno predsjednik Vlade jer postoji zakonom utvrđena procedura u kojoj sudjeluje više desetaka osoba, raznih tijela i koordinacija ministarstava, a konačnu odluku o prodaji donosi Vlada, a ne njen pojedinačni član. Stoga je model radničkog dioničarstva postao neprovediv'', dodao je sud.
Z.Š., J.P. i S.M. moraju vratiti 10,7 milijuna kuna
Vrhovni sud je istaknuo da je u 2005. postojala opasnost od neprijateljskog preuzimanja dionica Podravke te da je prvostupanjski sud opravdano zaključio da su radnje koje su poduzimali optuženici bile neophodne za sprječavanje takvog neprijateljskog preuzimanja. Tim radnjama, dodaje sud, optuženici su ujedno sanirali i poboljšali pravnu i financijsku situaciju Podravke koja je angažirala vlastita sredstva za kupnju paketa dionica.
Sud nadodaje da je Podravka stekla jedino taj paket dionica i to kad je procijenjeno da postoji stvarna i neposredna opasnost od neprijateljskog preuzimanja. Time se, smatra sud, spriječio nastanak štete koja se kasnije ne bi mogla sanirati, a Podravka zadržaka poziciju kontrole paketa 10,64 posto dionica pa je, ističe sud, primjena pravila poslovne prosudbe u tim okolnostima bila opravdana.
Najviši sud je izvijestio da je za Z.Š.,J.P. i S.M. potvrđena osuđujuća presuda koja se odnosi na osudu da su 2009. Z.Š. kao predsjednik Uprave Podravke i J.P. kao član Podravkine Uprave na poticaj S.M. neosnovano prikazali smanjenje dugova S.M.-ove tvrtke SMS prema Podravci u iznosu od 10,7 milijuna kuna. Time su, pojašnjava sud, prikrili stvarnu izloženost Podravke, a sve kako bi S.M.-ova tvrtka na štetu Podravke pribavila imovinsku korist.
Potom su, nadodaje sud, sklopili ugovor o zajmu 8,2 milijuna kuna, ali do isplate nije došlo nego je u Podravkinim poslovnim knjigama promijenjena osnova potraživanja kojom je simulirano da je zajam vraćen u cijelosti na način da je novac prvo uplaćen na račun treće tvrtke koja je cjelokupan iznos vratila Podravci. To je potom, pojašnjava sud, korišteno kao prikaz da je postojao poslovni odnos između treće tvrtke i S.M.-ovog SMS-a u kojem poslovnom odnosu je potraživanje SMS-a od treće tvrtke cesijom ustupljeno 10,7 milijuna kuna.
Vrhovni sud smatra da je Z.Š.-u i J.P.-u pravilno olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost te da šteta nije nastupila radnjom kojom su isplatili novac, već da otpis potraživanja predstavlja manju kriminalnu količinu, kao i da od kaznenog djela nisu ostvarili osobnu korist.
Najviši sud smatra da je za S.M.-a pravilno olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost te da je motiv za počinjenje kaznenog djela bio pokušaj spašavanja posrnule tvrtke, a ne pribavljanje osobne koristi.
Sud je zaključio da je Z.Š.-u, J.P.-u i S.M.-u na ime imovinskopravnog zahtjeva naloženo isplatiti Podravci 10,7 milijuna kuna u roku od 15 dana.
