Dana 28. travnja 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je presudu od 29. ožujka 2022., kojom je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda društvu podnositelju zahtjeva, zbog načina vođenja postupka pred Ustavnim sudom.
Ustavni sud ukinuo je presude Upravnog suda povoljne za društvo podnositelja. Glavno pitanje u ustavno-sudskom postupku odnosilo se na opseg prioritetne koncesije za obavljanje nekoliko lučkih djelatnosti na koju koncesiju su bivša društvena poduzeća, poput društva podnositelja zahtjeva, imala pravo temeljem Zakona o morskim lukama.
Društvo podnositelj prigovorilo je pred Europskim sudom povredi načela jednakosti stranaka i kontradiktornosti postupka, nedostatku usmene rasprave pred Visokim upravnim sudom, te povredi načela jednakosti stranaka pred Ustavnim sudom zbog neuzimanja u obzir argumenta o dopuštenosti ustavnih tužbi Lučke uprave. Prigovorilo je i povredi prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju) zbog odluka hrvatskih sudova koje su donijeli u tim postupcima.
Europski sud je primijetio da ustavne tužbe Lučke uprave nikada nisu bile dostavljene društvu podnositelju zahtjeva te da Ustavni sud nije izričito odgovorio na ključne prigovore podnositelja o dopuštenosti ustavne tužbe Lučke uprave (locus standi i pravovremenost), već je razmatranja o tome pridružio razmatranju o meritumu spora, a koji pristup nije u skladu sa praksom Europskog suda.
Stoga je Europski sud utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije. Nije smatrao potrebnim baviti se daljnjim prigovorima podnositelja zahtjeva u vezi sa stadijem domaćeg postupka pred Visokim upravnim sudom.
U odnosu na pitanje prava vlasništva, Sud je napomenuo da, iako se koncesija može smatrati „posjedom“ u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, podnositelju zahtjeva nikada nije niti jednom odlukom dodijeljena prioritetna koncesija željenog opsega. Budući da u ovom slučaju postoji spor o ispravnom tumačenju i primjeni domaćeg prava, ne može se smatrati da zahtjev ima dovoljnu osnovu u domaćem pravu, pa je taj dio zahtjeva društva podnositelja Europski sud odbacio kao nedopušten ratione materiae.
Europski sud nije dosudio naknadu štete i sudskih troškova zbog povrede Konvencije jer društvo podnositelj nije specificirao svoj zahtjev u tom pogledu.
Ova presuda je konačna.
