Europski sud za ljudska prava je u presudi Bursać i drugi protiv Hrvatske utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva zbog toga što je hrvatski sud dosudio previsoki trošak Republici Hrvatskoj.
Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) je 28. travnja 2022. objavio presudu u predmetu Bursać i drugi protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da povredu prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog toga što domaći sudovi nisu postigli pravičnu ravnotežu kod odmjeravanja troškova parničnog postupka. Prigovor podnositelja da nije provedena učinkovita istraga smrti njihovog oca sukladno čl. 2. Konvencije, Europski sud je proglasio nedopuštenim zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava.
Podnositelji zahtjeva pokrenuli su 2005. godine parnični postupak za naknadu štete protiv Republike Hrvatske zbog nasilne smrti njihovog oca. Provostupanjski sud donio je presudu kojom je odbio tužbu podnositelja za naknadom štete te im je, sukladno postavljenoj vrijednosti predmeta spora, naložio plaćanje parničnog troška u iznosu od 60.000,00 kuna. Oni su podnijeli žalbu navodeći kako je odluka prvostupanjskog suda suprotna Odluci Vlade RH o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima. Drugostupanjski sud je odbio žalbu podnositelja potvrdivši stajalište prvostupanjskog suda, a Vrhovni sud RH je odbio reviziju kao neosnovanu. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu podnositelja smatrajući da odluke domaćih sudova nisu bile arbitrarne.
Europski sud je utvrdio kako domaći sudovi nisu postigli pravičnu ravnotežu (fair balance) u odlučivanju o trošku parničnog postupka podnositelja. S jedne strane su oslobodili podnositelje plaćanja sudskih pristojbi za vođenje spora zbog lošeg imovinskog stanja, a s druge strane su im dosudili da plate veliki iznos parničnog troška državi. Dodatno, Europski sud je utvrdio kako je neobjašnjivo dugo trajanje parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom (5 godina) proizvelo dodatne troškove za koje podnositelji nisu bili odgovorni, a koje su u konačnici morali snositi.
Europski sud je ponovio svoje stavove utvrđene već u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske te utvrdio da, iako nema izravne zabrane da potencijalne žrtve teških kaznenih djela snose troškove parničnih postupaka koje su pokrenule, to može biti u sukobu s pozitivnom obvezom države da zaštiti pravo na život vođenjem učinkovitih kaznenih istraga i smanjenjem ponovnog traumatiziranja potencijalnih žrtava teških kaznenih djela. U okolnostima u kojima nadležna državna tijela nisu utvrdila je li nad podnositeljevim ocem počinjeno kazneno djelo ratnog zločina niti su pronašla počinitelje tog djela, Europski sud je smatrao da naplata velikog iznosa parničnog troška od podnositelja u korist države predstavlja nerazumno neproporcionalni teret za njih.
Podnositeljima je zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva Europski sud dosudio naknadu u iznosu od 5.000,00 EUR te na ime troška postupka iznos od 2.000,00 EUR.
Ova presuda još nije konačna, a postat će ukoliko niti jedna stranka u roku od tri mjeseca od donošenja iste ne podnese zahtjev velikom vijeću Suda.
