c S
U središtu
Zakon o općem upravnom postupku: nedopušten prigovor odbacuje se rješenjem 06.08.2020 Prigovor izjavljen pozivom na odredbe Zakona o općem upravnom postupku potrebno je odbaciti rješenjem i kada je po tome Zakonu nedopušten, kao što se rješenjem odbacuje zahtjev za pokretanje upravnog postupka iako postoje zapreke za vođenje postupka, te kao što se rješenjem odbacuje nedopuštena žalba.

Prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09., u nastavku teksta: ZUP), prigovor je dopušten u odnosu na dvije vrste obavijesti (čl. 42. i čl. 155. ZUP-a), dvije vrste postupanja (čl. 156., te čl. 157.-158. ZUP-a), i u odnosu na neispunjavanje obveza javnopravnog tijela iz upravnog ugovora (čl. 154. ZUP-a).

Prigovor uređuju i odredbe članka 122. ZUP-a. Međutim, ove norme ne čine podlogu za definiranje dodatne, zasebne vrste prigovora, već supsidijarno reguliraju postupovnu materiju vezanu uz prigovore uređene drugim odredbama ZUP-a.

Na umu je potrebno imati i da je prigovor iz ZUP-a redovit pravni lijek, kao i žalba. Za razliku od žalbe, prigovor je dopušten samo kada je to izrijekom propisano, tj. u nekoj od pet prethodno spomenutih situacija. Općenito, „ZUP-ovski“ prigovori se odnose na materiju izvan upravnog postupka (bilo na situacije prije pokretanja postupka, ili na pitanja neobuhvaćena upravnim postupkom), ali unutar upravnog prava. Svim nedostacima upravnog postupka može se prigovoriti žalbom protiv rješenja – gdje ima žalbe, nema prigovora.

Ako podnositelj izjavi prigovor iz ZUP-a, o njemu je potrebno odlučiti rješenjem, ne samo kada se odlučuje o meritumu prigovora, već i kada je prigovor potrebno odbaciti kao nedopušten, nepravodoban ili izjavljen od neovlaštene osobe. Odlučivanje rješenjem nužno je radi osiguranja zaštite prava stranke od neosnovanih utvrđenja na kojima se bazira negativan odgovor sadržan u neupravnom aktu (dopisu i sl.).

Zbog toga je, usporedbe radi, i u odnosu na žalbu protiv presude (drugoga redovitog pravnog lijeka) također propisano odbacivanje rješenjem (članak 113. stavak 1. i članak 114. stavak 1. ZUP-a).

Usto, odredbom članka 41. stavak 2. ZUP-a propisano da je, kada postoje zapreke za vođenje upravnog postupka (primjerice, presuđena stvar kod materijalne pravomoćnosti, izostanak stranačke legitimacije, neupravna stvar), a nedvojbeno je da stranka traži pokretanje upravnog postupka, odnosni zahtjev potrebno odbaciti rješenjem, kako bi stranka mogla osporavati utvrđenje da ne postoje pretpostavke za vođenje postupka.

Podnošenje opetovanog prigovora nije razlog za nedonošenje novog rješenja, kao što se i o opetovanom zahtjevu za pokretanje upravnog postupka i o opetovanoj žalbi odlučuje rješenjem.

Na praktičnoj razini, iz perspektive javnopravnog tijela, odabirom forme neupravnog akta ne može biti isključena zaštita koja podnositelju prigovora stoji na raspolaganju u slučaju odlučivanja rješenjem, niti je vrijeme i energija utrošena u sastavljanje dopisa bitno manja negoli je to kod sastavljanja rješenja.1

doc. dr. sc. Alen Rajko
___________________________________

^ 1 Pritom je dobro da javnopravna tijela u vidu imaju i da, kod propuštanja odlučivanja o prigovoru rješenjem, upravni sud nije ovlašten, u sporu pokrenutom tužbom tužitelja zbog šutnje uprave, prije negoli je javnopravno tijelo rješenjem odlučilo o prigovoru, utvrditi da je odnosni prigovor nedopušten, nepravodoban ili izjavljen od strane neovlaštene osobe, jer bi time tužitelja doveo u položaj nepovoljniji od onoga u kojem bi bio da nije pokrenuo spor zbog šutnje uprave (usp. npr. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2507/2016 od 9. listopada 2019.).