Zakon o koncesijama donesen je u Hrvatskome saboru na sjednici održanoj 30. lipnja 2017., (objavljen u "Narodnim novinama", broj 69/17.) između ostaloga i radi usklađivanja s Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji. Od donošenja Zakona, Europska Komisija je izvršila evaluaciju prenošenja Direktive u nacionalno zakonodavstvo te je putem Službene opomene - povreda br. 2018/2269 obavijestila Republiku Hrvatsku o rezultatima evaluacije. U Službenoj opomeni između ostalog je utvrđeno neodgovarajuće prenošenje definicije gospodarskog subjekta koja mora biti interpretirana široko kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi 49. Direktive, potreba za preciznijim odredbama o sukobu interesa osoba uključenih u postupak davanja koncesije te svih koji mogu utjecati na tijek postupka davanja koncesija na način da se one povezuju sa Zakonom o javnoj nabavi.
Republika Hrvatska je u zadanom roku dostavila odgovor, te je u svrhu ispravka utvrđenih nepravilnosti u prenošenju odredbi Direktive, odnosno nepotpunog prenošenja, pristupila izmjeni Zakona o koncesiji te je u zakonodavnu proceduru uputila Zakon po hitnom postupku, a kako bi se provelo usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno spomenutom Direktivom. Izmjene Zakona donesene su 25. rujna 2020. U nastavku teksta će na sažeti način biti prikazane najznačajnije izmjene u tom području.
Detaljnije se pojašnjava pojam gospodarski subjekt kako je propisano odredbama Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji, odnosno uvodnoj izjavi 49. Direktive u kojoj je dano detaljno objašnjenje te je obrazloženo što se podrazumijeva pod pojmom gospodarski subjekt. Sukladno tome, pod gospodarskim subjektom podrazumijevat će se fizička ili pravna osoba, uključujući podružnicu, ili javnopravno tijelo ili zajednica tih osoba ili tijela, uključujući svako njihovo privremeno udruženje, koja na tržištu nudi izvođenje radova ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga.
Uvodi se zabrana davanja koncesija u području obrane i sigurnosti. S obzirom na to da hrvatski pravni sustav do sada nije poznavao davanje koncesija u području obrane i sigurnosti, a isto niti ne planira, a uzimajući u obzir da Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji, detaljno propisuje mogućnost davanja koncesija u području obrane i sigurnosti, opravdanost neprenošenja navedenih odredbi predmetne Direktive koje se tiču obrane i sigurnosti potrebno je osigurati kroz zakonsko određivanje zabrane davanja koncesija u području obrane i sigurnosti. Iz toga proizlazi da se koncesija neće moći dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, u području obrane i sigurnosti i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima.
Dodatno se određuju ostali razlozi isključenja gospodarskog subjekta, odnosno slučajevi kada će davatelj koncesije moći isključiti gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesije. Shodno tome, ostali razlozi su sljedeći:
Preciziraju se mogućnosti za izmjenu ugovora o koncesiji na način da se briše mogućnost da Hrvatski sabor može zahtijevati izmjenu ugovora o koncesiji ako to zahtjeva interes Republike Hrvatske. Naime, dosadašnjim zakonskim uređenjem u području koncesija već je propisano da Hrvatski sabor može izmijeniti ugovor o koncesiji kada se utvrdi da je ugrožena nacionalna sigurnost i obrana države, okoliš ili ljudsko zdravlje. No, takva zakonska mogućnost do sada nikada nije konzumirana u praksi.
Kada je davatelj koncesije na vrijeme pokrenuo postupak davanja koncesije za usluge, a taj postupak iz opravdanih razloga nije uspješno okončan, postojeći ugovor o koncesiji za uslugu može se produljiti na rok ne dulji od šest mjeseci. Rok koji se smatra pravovremen za pokretanje postupka povećavati će se s devet na dvanaest mjeseci prije isteka roka postojećeg ugovora o koncesiji.
Propisuju će se načini izračuna nove procjene vrijednosti koncesije prilikom izmjene ugovora o koncesiji, odnosno mogućnost osnivanja založnog prava, uz suglasnost davatelja koncesije, samo na koncesiji za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra. Shodno tome, u svrhu izračuna procijene vrijednosti izmjene koncesije ažurirana je vrijednost referentna vrijednost kada ugovor o koncesiji sadržava odredbu o indeksaciji, a ako ugovor o koncesiji ne sadržava odredbu o indeksaciji ažurirana vrijednost izračunava se uzimajući u obzir prosječnu inflaciju.
Ugovor o koncesiji moći će se uz pisanu suglasnost davatelja koncesije, prenijeti na treću osobu, pri čemu prijenos ugovora o koncesiji ne smije umanjiti kvalitetu i narušiti kontinuitet provedbe ugovora o koncesiji.
Prijenos ugovora o koncesiji moći će se dozvoliti u slučajevima koji su povezani sa stjecanjem vlasništva nad koncesionarom, nakon provedbe postupka restrukturiranja, kroz postupke spajanja postojećeg koncesionara s budućim koncesionarom ili drugih oblika stjecanja vlasništva koji proistječu iz provedenog postupka restrukturiranja.
Prijenos ugovora o koncesiji se može izvršiti pod uvjetom da treća osoba ispunjava uvjete sposobnosti određene za koncesionara u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije.
Iznimno, prijenos ugovora o koncesiji moguće će biti provesti, uz pisanu suglasnost davatelja koncesije, za koncesije za usluge procijenjene vrijednosti manje od vrijednosnog praga iz članka 4. Zakona o koncesijama, te za koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra isključivo u slučaju prijenosa obrta kada je obrtnik ostvario pravo na mirovinu i u slučaju nasljeđivanja obrta nakon smrti obrtnika.
Na koncesiji će se moći, uz suglasnost davatelja koncesije, osnovati založno pravo samo u korist financijskih institucija radi osiguranja tražbina tih institucija na temelju ugovora o kreditu danog radi provedbe ugovora o koncesiji, osim ako se posebnim zakonom isto ne dozvoljava.
Tražbine financijskih institucija mogu se odnositi isključivo na financijske instrumente pribavljene u svrhu provedbe ugovora o koncesiji, a ne smiju uključivati bilo kakve druge tražbine koje financijska institucija ima u odnosu na koncesionara po bilo kojim drugim osnovama.
Prije osnivanja založnog prava na ugovor o koncesiji morati će se utvrditi vrijednost koncesije na kojoj se osniva založno pravo.
Prijenos ugovora o koncesiji može se dozvoliti, uz pisanu suglasnost davatelja koncesije, u korist financijske institucije koja daje kredit/kredite koncesionaru u svrhu provedbe ugovora o koncesiji, radi namirenja zalogom osigurane tražbine koja se ne ispuni o dospijeću, kada je takva izmjena predviđena u dokumentaciji za nadmetanje i ugovoru o koncesiji, sukladno članku 62. stavku 5. točki 1. Zakona o koncesijama.
Vrijednost koncesije procjenjivati će se ponovo prilikom ostvarenja prava na namirenje, a radi utvrđivanja odnosa vrijednosti koncesije s vrijednosti tražbine založnog vjerovnika.
Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, koncesionar će moći s trećim osobama sklopiti podugovor, osim ako se posebnim zakonom to ne dozvoljava.
Kada iz objektivnih opravdanih razloga nije moguće sklopiti podugovor, odnosno kada je pravni status nekretnine koja je predmet koncesije takav da nije sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, tada će biti moguće sklopiti ugovor o potkoncesiji.
No, prije sklapanja ugovora o potkoncesiji , koncesionar će biti dužan dobiti pisanu suglasnost davatelja koncesije. Isto tako, za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji koncesionar će morati od davatelja koncesije ishoditi pisanu suglasnost za izmjene postojećeg potkoncesionara ili izmjenu postojećeg ugovora o potkoncesiji.
Mogućnost sklapanja podugovora i ugovora o potkoncesiji davatelj koncesije predviđa u studiji opravdanosti davanja koncesije, dokumentaciji za nadmetanje, obavijesti o namjeri davanja koncesije, te u ugovoru o koncesiji u okviru koje se može dati.
Podugovor i ugovor o potkoncesiji ne mogu se sklopiti s ciljem neopravdanog izbjegavanja izvršenja ugovornih obveza koncesionara. Davatelj koncesije će moći u dokumentaciji za nadmetanje zahtijevati od ponuditelja dostavu podataka o budućem podugovaratelju ili potkoncesionaru.
Nakon zaprimanja zahtjeva za sklapanje ugovora o potkoncesiji ili dostave sklopljenog podugovora davatelj koncesije može provjeriti postojanje razloga za isključenje, te zatražiti od koncesionara zamjenu navedenog potkoncesionara ili podugovaratelja.
Prihod koji ostvari podugovaratelj ili potkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o potkoncesiji zbrajati će se u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju.
Podugovor i ugovor o potkoncesiji koncesionar dostavlja davatelju koncesije u roku od deset dana od dana sklapanja podugovora,odnosno ugovora o potkoncesiji. Podugovor i ugovor o potkoncesiji ne mogu se sklopiti na rok dulji od roka na koji je sklopljen ugovor o koncesiji.
Sudjelovanje podugovaratelja i potkoncesionara neće utjecati na odgovornost koncesionara za provedbu ugovora o koncesiji.
No, iako je bilo neophodno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s Direktivom nije se trebala dodatno liberalizirati mogućnost davanja koncesija, odnosno podugovaranja na način da uvjeti za podugovaranje više neće biti zakonski propisani već će biti prepušteni slobodnim tržišnim uvjetima, a čime se otvaraju mogućnosti za različite koruptivne radnje i malverzacije, a time i dolazak u posjed značajnih prirodnih bogatstava, a što nije u javnom interesu, a napose interesu hrvatskih građana.
Bernard Iljazović
