U odredbama članka 3. Prekršajni zakon ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. – dalje: PZ) uređuje načelo primjene blažeg propisa i vremensko važenje prekršajnog zakonodavstva. Tako propisuje da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (stavak 1.). Međutim, u stavku 2. propisuje se iznimka od zabrane retroaktivnosti (povratnog djelovanja) propisa, pa se određuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
Nadalje, u interpretativnoj odredbi stavka 3. propisano je da će u slučajevima izmijene naziva ili opisa prekršaja ili izmijene naziva propisa sud ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, pri čemu je izrijekom propisano da nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.
Konačno, u stavku 5. uređuje se iznimka od obvezne primjene blažeg propisa za počinitelja prekršaja. Naime, u pitanju su tzv. vremenski ili temporalni propisi, koji su već prilikom donošenja određeni kao privremeni propisi, odnosno unaprijed je određeno vrijeme do kojega će ti propisi biti na snazi ili je to vrijeme odredivo (nastupom nekog događaja). Stoga, i nakon prestanka njegova važenja takav propis primijenit će se na prekršaj počinjen u vrijeme dok je takav propis bio na snazi.
Dakle, u odredbi članka 3. stavka 5. PZ-a je propisano:
„Propis koji je na snazi samo za unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme, primijenit će se na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako tim propisom nije drukčije propisano.“.
U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavak 6. PZ-a, presudom oslobodio okrivljenika od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 76.d Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" br. 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20.), a počinjenog u bitnome time da bi 22. svibnja 2021. organizirao privatno okupljanje u podrumskim prostorijama gdje je zatečeno oko 40 posjetitelja, s obrazloženjem da djelo nije prekršaj, jer su nakon počinjenja prekršaja 28. svibnja 2021. stupile na snagu izmjene Odluke Stožera civilne zaštite RH kojom privatna okupljanja nisu više ograničena, pa da je primjenom odredbe članka 3. PZ-a trebalo primijeniti blaži propis.
Međutim, prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, Visoki prekršajni sud RH (dalje: VPSRH) svojom odlukom (broj: Ppž-9674/2021 od 23. rujna 2021.) ukida pobijanu presudu i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U obrazloženju drugostupanjske presude se u bitnome navodi da je dana 22. svibnja 2021., za koji se optuženjem tereti okrivljenika u pogledu organiziranja privatnih okupljanja protivno odredbe članka 47. stavka 2. točke 11. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, bila na snazi Odluka o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja („Narodne novine“ br. 141/20., 1/21., 2/21., 8/21., 14/21., 20/21., 26/21., 32/21., 40/21., 46/21. i 52/21.), koja točkom III. stavkom 1. podstavkom 2. propisuje: „na privatnim okupljanjima i svečanostima može biti prisutno najviše 10 osoba iz najviše 2 različita kućanstva“, pri čemu se ističe i da su nužne epidemiološke mjere iz ove Odluke određene u trajanju do 31. svibnja 2021.
Stoga, VPSRH zaključuje kako je u pravu žalitelj da je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud pogrešno oslobodio okrivljenika od optužbe, jer je u vrijeme počinjenja djela prekršaja bila na snazi Odluka Stožera civilne zaštite RH kojom su privatna okupljanja ograničena, tako da na privatnim okupljanjima i svečanostima može biti prisutno najviše 10 osoba iz najviše 2 različita kućanstva, pa iako je nakon počinjenja djela stupila na snagu nova Odluka Stožera civilne zaštite RH ("Narodne novine" br. 58/21.) koja se primjenjuje od 28. svibnja 2021., a kojom nisu ograničena privatna okupljanja, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da bi trebalo primijeniti taj propis kao „blaži“ za okrivljenika, budući da odredba članka 3. stavka 5. PZ-a propisuje da će se propis koji je na snazi samo za unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme, primijeniti na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako tim propisom nije drugačije određeno.
S obzirom na navedene razloge, na temelju članka 206. stavka 1. PZ-a, riješeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.
Željko Kudrić, dipl. iur.
