Donošenjem rješenja kojim se dopušta obnova upravnog postupka odgađa se izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena. To ne utječe na sâma svojstva izvršnosti, odnosno pravomoćnosti potonjeg rješenja.
U okviru uređenja obnove upravnog postupka (Četvrti dio, Glava III. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ br. 47/09. i 110/21., u nastavku teksta: ZUP), u članku 126. stavak 3. ZUP-a propisano je da će nadležno tijelo, ako ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijeti rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.
Koji pravni učinak ima norma sadržana u netom citiranoj završnoj rečenici članka 126. stavak 3. ZUP-a?
Prije svega, riječ je o posebnoj osnovi za odgodu izvršenja izvršnog rješenja, zasebnoj od članka 140. ZUP-a i od članka 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u nastavku teksta: ZUS). Usto, donošenje rješenja kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja po sâmome zakonu (ovdje: ZUP-u), dakle ipso iure, a ne odlukom javnopravnog tijela (kao u članku 140. ZUP-a), niti na temelju posebnog zakona (kao u članku 26. stavak 1. ZUS-a), niti odlukom suda (kao u članku 26. stavak 2. ZUS-a).1 Takav odgodni učinak vrijedi i kada nije izrijekom naveden (utvrđen) u rješenju o dopuštanje obnove postupka, premda je to utvrđenje svrhovito uvrstiti u spomenuto rješenje.
Izvršnošću rješenja kojim se dopušta obnova postupka2, rješenje protiv kojeg je obnova dopuštena ne prestaje biti izvršno, u smislu članka 133. ZUP-a. Međutim, dok traje rečeni odgodni učinak rješenja o dopuštanju obnove, ne mogu se provoditi radnje u postupku prisilnog izvršenja rješenja.3 Rečeni odgodni učinak traje od izvršnosti rješenja kojim se dopušta obnova postupka do izvršnosti rješenja donesenog u postupku obnove (tj. rješenja o obnovi postupka iz članka 127. ZUP-a).4
Donošenje rješenja iz članka 126. stavak 3. ZUP-a ne utječe na nastup pravomoćnosti „glavnog rješenja“, u odnosu na koje rješenje se vodi postupak obnove. Prema članku 123. stavak 1. ZUP-a, pretpostavka za obnovu postupka je konačnost rješenja (konačno je rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba), a ne njegova pravomoćnost (članak 13. ZUP-a). Rješenje može postati pravomoćno i prije pokretanja postupka obnove. Pravomoćno, naime, može postati npr. kada protiv prvostupanjskog rješenja nije izjavljena žalba, ili kada protiv konačnog rješenja nije podnesena tužba. S druge strane, postupak obnove može biti pokrenut i prije pravomoćnosti rješenja, za vrijeme trajanja upravnog spora.
Nastup pravomoćnosti ima normativne vlastite kriterije, neovisne o odgodi izvršenja rješenja bilo po kojoj pravnoj osnovi, uključujući osnovu iz članka 126. stavak 3. ZUP-a.
doc. dr. sc. Alen Rajko
^ 1 Kada se na poduzimanje radnji obnove prijeđe bez donošenja posebnog rješenja o dopuštanju obnove postupka (članak 126. stavak 4. ZUP-a), nema odgodnog učinka rješenja iz stavka 3. toga članka.
^ 2 Protiv rješenja o dopuštanju obnove žalba je dopuštena ako je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo (o tijelu nadležnom za rješavanje o obnovi postupka v. članak 125. ZUP-a). Ako je rješenje o dopuštanju obnove donijelo drugostupanjsko tijelo, radi ocjene zakonitosti tog rješenja može biti pokrenut upravni spor.
^ 3 Ako obnova postupka nije dopuštena u punom opsegu, tj. ako je dopuštena samo u odnosu na dio „glavnog rješenja“, odgoda izvršenja na temelju članka 126. stavak 3. ZUP-a djeluje samo u obnovljenom dijelu.
^ 4 U odnosu na izvršnost ovih rješenja vrijede opće pretpostavke iz članka 133. ZUP-a.
