Analiziran je odnos između članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i mjerodavnih odredaba posebnih postupovnih propisa kojima je uređen uvid u spise predmeta upravnih i sudskih postupaka. Izneseni su i primjeri s time povezane novije sudske prakse.
Pristup informacijama sadržanima u spisima predmeta upravnih i sudskih postupaka uređen je, ponajprije, odredbama propisa mjerodavnog za konkretnu vrstu postupka. To su, u prvom redu, sljedeće odredbe:
- članci 150. i 306.-310. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – služb. proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.)
- članci 38. i 53. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.)
- članci 183.-184.a i 387.-390. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – služb. proč. tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.)1
- članak 150., članak 165. stavci 2. i 6., te članak 223. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.)
- članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.).
U sudskim postupcima, podredno se primjenjuju odredbe Sudskog poslovnika (Nar. nov., br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 99/21., 145/21., 23/22.) o razgledavanju spisa predmeta (prije svega, članak 44. Sudskog poslovnika).
Povezano s time, u praksi se ponekad javljaju dvojbe vezane uz primjenu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13., 85/15., 69/22., u nastavku teksta: ZPPI). Prema toj normi, odredbe ZPPI-ja ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. Kada je podnesen zahtjev koji ulazi u doseg članka 1. stavka 3. ZPPI-ja, podnositelju se dostavlja članka 23. stavka 1. točke 4. toga Zakona.
Treba li odredbu članka 1. stavka 3. ZPPI-ja tumačiti tako da osoba, koja nije (bila) stranka u konkretnom upravnom ili sudskom postupku (treća osoba), ostvaruje pravo na, primjerice, uvid u sudsku praksu koja je zanima (tj. uvid u dio sadržaja spisa dovršenih sudskih predmeta), primjenom ZPPI-ja? Je li dotičnu osobu npr. sud ovlašten uputiti na obraćanje sudskoj pisarnici, uz primjenu mjerodavnog postupovnog zakona i/ili Sudskog poslovnika?
Odgovor na to pitanje dala je upravnosudska praksa, potvrđena praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema toj praksi, odredbu članka 1. stavka 3. ZPPI-ja ne treba tumačiti gramatički, na način da bi mjerodavna bila samo u odnosu na stranke u sudskim i upravnim postupcima, već je primjenjiva i na ostale osobe koje traže pristup informacijama dostupnost kojih je utvrđena je posebnim propisom (ne nužno zakonom).
Primjerice, u jednoj od novijih presuda2, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, reafirmirajući svoju dotadašnju praksu, iznio je i sljedeće: „Prema pravnom stajalištu i dosljednoj praksi ovoga Suda, na koju se i tužitelj u tužbi poziva, pristup sudskim spisima i odlukama ne ostvaruje se u općem postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama prema odredbama ZPPI-a, te stranke i druge osobe pristup informacijama sadržanima u spisima sudskih predmeta, uključujući pravo na razgled sudskog spisa pa tako i na preslikavanje izrađene sudske odluke, primarno ostvaruju putem posebnih propisa o sudskom poslovanju, dakle na način i u postupku propisanom odredbama Sudskog poslovnika i odnosnog procesnog zakona. Tek u slučaju da se na ovaj način zahtjev za uvid u spis i preslikavanje dijelova sudskog spisa ne može ostvariti, odnosno da tražena informacija ne bi bila dostupna na temelju odredbe članka 44. Sudskog poslovnika tražitelj može pokrenuti postupak pozivom na odredbe ZPPI-a.“
U odnosu na tu presudu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (riječ je o izvanrednome pravnom lijeku u upravnom sporu3). Vrhovni sud odbio je zahtjev. Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda4 izdvajamo sljedeće:
„18. Prema tome u konkretnom slučaju imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskog suda kao i sadržaj navedenih odredbi ZPPI i Sudskog poslovnika zainteresirana osoba5 je nakon što su joj dostavljeni podaci o poslovnim brojevima sudskih predmeta u kojima su donesene pravomoćne odluke u sporovima prema vrsti upravne stvari naznačenim u zahtjevu, pozvana da se sa svojim traženjem za presliku sudskih odluka obrati sudskoj pisarnici, pa na taj način nije onemogućena u ostvarivanju prava na pristup traženim informacijama. Tek ukoliko na takav način ne bi bila u mogućnosti ostvariti svoje pravo na pristup informacijama može se pokrenuti postupak prema odredbama ZPPI.
19. Slijedom navedenog tužitelj je pravilno o zahtjevu zainteresirane osobe odlučio sukladno čl. 23. st. 1. toč. 4. u svezi sa čl. 1. st. 3. ZPPI i time podnositelja uputio na mogućnost ostvarivanja prava na pristup informacijama putem drugih propisa i na obraćanje pisarnici suda čime nije povrijeđen Zakon na štetu podnositeljice. ( …)
20. Slijedom navedenog imajući vidu vrstu i narav same informacije i prema ocjeni ovog suda tužitelj nije bio dužan povodom zahtjeva zainteresirane osobe donijeti rješenje prema odredbi čl. 23. ZPPI. U takvoj situaciji kada tijelo nije dužno donijeti rješenje, žalba izjavljena protiv toga što tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke nije dopuštena te ju je pravilno nižestupanjski sud odbacio sukladno čl. 114. st. 2. ZUP.“
Odredba članka 1. stavka 3. ZPPI-ja ne može, dakle, biti sagledavana izvan cjeline pravnog poretka, tj. tako da u bitnoj mjeri čini besmislenima odredbe posebnih propisa kojima su uređeni sudski postupci i upravni postupak, stavljajući, k tomu, treće osobe ponekad u povoljniji položaj u odnosu na sâme stranke u postupku (ili u položaj koji može biti neopravdano izjednačen sa stranačkim). Ako, primjerice, podnositelj zahtjeva inzistira na pristupu informacijama sadržanima u spisu sudskog predmeta primjenom odredaba ZPPI-ja, odbijajući postupiti po uputi suda da informaciju najprije pokuša pribaviti primjenom mjerodavnoga postupovnog zakona, odnosno Sudskog poslovnika, sud je ovlašten o zahtjevu za pristup informaciji odlučiti primjenom članka 23. stavka 1. točke 4. ZPPI-ja, izdavanjem obavijesti korisniku da mu je dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka utvrđena drugim propisom.
Šire, u odnosu na informacije sadržane u spisu predmeta sudskoga ili upravnog postupka, odredbe ZPPI-ja primjenjuju se samo ako nije riječ o informaciji dostupnoj na temelju mjerodavnoga postupovnog zakona, odnosno Sudskog poslovnika. To je u skladu i s generalnim odnosom između posebnih propisa i općega (supsidijarnog) zakonodavstva.
doc. dr. sc. Alen Rajko
^ 1 V. i sljedeće odredbe Zakona o kaznenom postupku: članak 44.; članak 191. stavak 2.; članak 204. stavak 4.; članak 206.f; članak 213. stavak 3.; članak 231.; članak 237. stavak 4.; članci 294.-297.; članak 336. stavak 2.; članak 395. stavak 4.
^ 2 Posl. br. UsII-81/20-10 od 23. veljače 2021.
^ 3 V. članak 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.).
^ 4 Broj: U-zpz 134/2021-6 od 3. svibnja 2022.
^ 5 Riječ je o zainteresiranoj osobi u upravnom sporu, tj. – u fazi upravnog postupka - o podnositelju zahtjeva za pristup informacijama upućenog sudu. Dotični je sud, u svojstvu tužitelja, pokrenuo konkretni upravni spor, radi ocjene zakonitosti rješenja Povjerenika za informiranje – tuženika u upravnom sporu (nap. aut.).
