Posljednjih godina Europska unija nastoji prilagoditi svoje zakonodavstvo kako bi što bolje odgovorila na tehnološki napredak i stalne promjene u digitalnom svijetu i digitalnom gospodarstvu.
Direktiva o elektroničkoj trgovini, donesena 2000., predstavlja glavni pravni okvir za pružanje digitalnih usluga u Europskoj Uniji. Međutim, zbog mnogobrojnih promjena nastalih na tom polju u zadnjih dvadeset godina, bilo je potrebno pravila ažurirati i prilagoditi novim tržišnim i društvenim okolnostima.
Uredba o digitalnim uslugama1 (eng. Digital Services Act; DSA) je uredba koja za cilj ima transformirati i uskladiti pravni okvir EU. Nova pravila reformiraju i dopunjuju Direktivu o elektroničkoj trgovini koja se odnosi na internetske posrednike, zadržavajući njena ključna načela uz uvođenje niza novih obveza u vezi s dezinformacijama, ilegalnom robom i sadržajem, kibernasiljem, obmanjujućim obrascima i ciljanim oglašavanjem.
Uredba (Akt) o digitalnim uslugama će se primjenjivati zajedno sa Uredbom (Aktom) o digitalnim tržištima (eng. Digital Markets Act; DMA),2 koja će nametnuti dugačak popis obveza i zabrana digitalnim platformama koje su označene kao nadzornik pristupa nastojeći osigurati pravedna i konkurentna digitalna tržišta u EU-u. Svaki je ključna komponenta EU-ove opsežne reforme regulacije digitalnog sektora i, u kombinaciji, te dvije uredbe stvaraju snažan regulatorni režim za digitalnu sferu u Europi. Uredba o digitalnim uslugama usmjerena je na regulaciju internetskog sadržaja i zaštitu korisnika, dok regulativa digitalnih tržišta nastoji spriječiti velike i utjecajne digitalne kompanije u primjeni praksi za koje se smatra da ograničavaju konkurenciju ili su na drugi način nepoštene.
Ove nove uredbe formirat će skup novih pravila namijenjenih stvaranju sigurnijeg i otvorenijeg digitalnog prostora te poticanju inovacija i konkurentnosti.
Kako bismo Uredbu o digitalnim tržištima i Uredbu o digitalnim uslugama i njihove učinke smjestili u širi kontekst, važno je naglasiti da su predstavljene i da ih treba tumačiti kao dio Paketa digitalnih usluga3 koji donosi nova pravila o zaštiti potrošača u online okruženju.
Uvod
Akt o digitalnim uslugama stupio je na snagu 16. studenoga 2022., nakon što je 27. listopada objavljen u Službenom listu Europske unije. Uredba će se izravno primjenjivati u cijeloj Uniji, a uređuje odgovornost pružatelja digitalnih usluga koji su posrednici između potrošača i robe, usluga i sadržaja.
Na taj će se način bolje zaštititi korisnici i njihova temeljna prava na internetu, uspostaviti snažan okvir za transparentnost i odgovornost internetskih platformi, te osigurati jedinstven, ujednačen okvir u cijeloj Uniji.
DSA uvodi širok raspon obveza za pružatelje digitalnih usluga i nova prava za korisnike, uključujući:
• ažuriranje režima odgovornosti posrednika za sadržaje trećih strana;
• pravila za praćenje prodavača na internetskim stranicama;
• mjere za suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu, uključujući robu i usluge;
• povećana prava za korisnike, uključujući osporavanje odluka moderiranja;
• povećane zahtjevi za transparentnošću za internetske platforme;
• obveze zaštite maloljetnika;
• nova ograničenja ciljanog oglašavanja.
Na koga će se primjenjivati DSA?
DSA će se primjenjivati na niz pružatelja digitalnih "posredničkih usluga", gdje se takve usluge nude primateljima fizičkim ili pravnim osobama koje imaju poslovni nastan ili se nalaze u Europskoj uniji. Pravila se bez diskriminacije primjenjuju na jedinstvenom tržištu EU-a, što znači i na internetske posrednike s poslovnim nastanom izvan Europske unije koji svoje usluge nude na jedinstvenom tržištu.
U praksi će to obuhvatiti širok raspon poduzeća, uključujući pružatelje internetskih usluga, pružatelje usluga u oblaku i platforme za web hosting, društvene mreže, internetske tražilice, trgovine aplikacijama i internetske stranice za kupoprodaju te internetske platforme za putovanja i smještaj.
Prema DSA-u, posredničke usluge obuhvaćaju sljedeće:
• usluge "samo prijenosa" (eng. mere conduit)– sastoje se od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge ili od davanja pristupa komunikacijskoj mreži;
• usluge "privremenog smještaja" (eng. caching)– sastoje se od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge i uključuje automatsku, prijelaznu i privremenu pohranu tih informacija koja se provodi isključivo u svrhu učinkovitijeg daljnjeg prijenosa informacija drugim primateljima na njihov zahtjev; i
• usluge "smještaja informacija na poslužitelju" (eng. hosting) – sastoje se od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i na njegov zahtjev
Pravila su "rangirana", s određenim obvezama niže razine koje se primjenjuju na sve pružatelje posredničkih usluga, dodatnih obveza koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju dok su za internetske platforme propisana stroža pravila. Najstroža pravila rezervirana su za "Vrlo velike internetske platforme" i "Vrlo velike internetske tražilice" koje dopiru do više od 45 milijuna aktivnih primatelja usluga u EU u prosjeku svakog mjeseca.Na primjer, velike internetske tražilice će biti obvezne podvrgavati se revizijama radi procjene rizika od pojave nezakonite robe na određenoj platformi, a provodit će se i godišnje revizije mjera za ublažavanje takvih rizika na organizacijskoj razini. Dok su mnoge od "sigurnih luka" odgovornosti navedenih u Direktivi o elektroničkoj trgovini uvelike očuvane, aktivni koraci koje velike internetske platforme i tražilice (i drugi pružatelji digitalnih usluga) moraju poduzeti kako bi bili u skladu s DSA, značajno podižu ljestvicu usklađenosti.
Ključne obveze za različite vrste pružatelja usluga
1) Pružatelji posredničkih usluga
Posredničke usluge, u najširem smislu, podliježu prvom "sloju" DSA obveza. To stvara skup "osnovnih" obveza kojima podliježu svi pružatelji posredničkih usluga. Ostale odredbe Uredbe tada se primjenjuju u slojevima na određene vrste pružatelja posredničkih usluga.
Obveze koje se primjenjuju na sve pružatelje posredničkih usluga uključuju:
Obvezu uspostavljanja jedinstvene kontaktne točke koja omogućuje izravnu komunikaciju elektroničkim putem s nadležnim tijelima država članica, Komisijom i Europskim odborom za digitalne usluge.
Uvjeti poslovanja, transparentnost i izvješćivanje: Svi pružatelji posredničkih usluga bit će obvezni pregledati svoje uvjete poslovanja (terms and conditions) kako bi osigurali da su ispunjeni određeni minimalni zahtjevi, posebno u pogledu jasnoće, transparentnosti i poštenja, te da uključuju informacije o svim politikama, postupcima, mjerama i alatima koristi se za moderiranje sadržaja. Također će podlijegati godišnjem režimu transparentnosti i izvješćivanja (osim ako nisu mala i srednja poduzeća) u vezi s njihovim radnjama moderiranja sadržaja.
Pravni zastupnik unutar EU-a: Svi pružatelji posredničkih usluga bez poslovnog nastana u EU-u ali koji nude usluge na području EU moraju imenovati napismeno pravnu ili fizičku osobu u jednoj od država članica u kojima posluju. Taj se zastupnik može smatrati odgovornim za nepoštivanje obveza koje proizlaze iz Uredbe, iako bez prejudiciranja pravnih postupaka koji bi također mogli biti pokrenute protiv samog pružatelja usluga. Imenovanje ovog zastupnika ne čini poslovni nastan u Uniji.
2) Pružatelji usluga hostinga (uključujući internetske platforme)
Mehanizmi obavijesti i djelovanja: DSA postavlja niz zahtjeva za pružatelje posredničkih usluga koji pružaju usluge hostinga, a koji se primjenjuju uz "osnovne" obveze. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju uspostavljaju mehanizme koji svakoj osobi ili subjektu omogućuju da ih obavijesti o prisutnosti određenih informacija u njihovim uslugama koje ta osoba ili taj subjekt smatra nezakonitim sadržajem. Ti mehanizmi moraju biti lako dostupni, jednostavni za korištenje i omogućavati podnošenje prijava isključivo elektroničkim sredstvima. Po primitku prijave, pružatelj usluga hostinga mora istu obraditi i brzo odlučiti o mogućim radnjama (primjerice, ukloniti ili onemogućiti pristup sadržaju) te obavijestiti podnositelja prijave o poduzetim mjerama, te pružiti informacije o mogućnostima pravne zaštite u pogledu te odluke.
3) Internetske platforme
Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju koji spadaju pod internetske platforme suočavaju se s još većim zahtjevima, uz gore navedene.
Usklađivanje pritužbi i slobode govora: internetske platforme (osim mikro platformi ili platformi za mala i srednja poduzeća) morat će uspostaviti interni sustav za rješavanje pritužbi koji omogućuje primateljima usluga da besplatno podnesu elektroničke pritužbe unutar određenog roka, na određene odluke o moderiranju sadržaja (npr. odluka o uklanjanju ili onemogućavanju pristupa informacijama).
Nakon zaprimanja pritužbe, internetska platforma mora preispitati odluku i eventualno je poništiti odnosno preinačiti, ako je sadržaj pritužbe osnovan. Te se odluke ne bi trebale donositi isključivo na temelju automatiziranih sredstava, tj. bit će potrebno kvalificirano osoblje kako bi se osigurala usklađenost, što će vjerojatno uključivati određeni administrativni napor, kao i značajno troškovno opterećenje za pružatelje.
Primatelji usluga kojima su upućene odluke imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa odredbama Uredbe, kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava rješavanja pritužbi platforme. Internetske platforme u dobroj vjeri surađuju s odabranim tijelom u cilju rješavanja spora, a odluka tog tijela za njih je obvezujuća, te su dužni nadoknaditi primatelju usluge sve pristojbe i druge razumne trokškove koje je primatelj platio ili u obvezi platiti, ako tijelo spor riješi u korist primatelja usluge. Propisane su i mjere koje platforme trebaju donijeti protiv zlouporabe i obvezu prijavljivanja sumnje na teška kaznena djela koja uključuju prijetnju životu ili sigurnosti osoba.
Sljedivost trgovaca i obveze u vezi s nezakonitim proizvodima i uslugama: internetske platforme koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima moraju osigurati da su ti trgovci pružili određene podatke kako bi osigurali njihovu sljedivost i moraju provjeriti pružene informacije najbolje što mogu. Ako internetska platforma postane svjesna da bilo koji trgovac nudi nezakonite proizvode ili sadržaj, mora ih ukloniti i voditi evidenciju o takvom uklanjanju, kao i ispuniti određene zahtjeve o informacijama u pogledu svojih kupaca, potrošača općenito i relevantnih tijela.
4) Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike tražilice
Transparentnost sustava za preporučivanje:
Sustavi za preporučivanje – kao softver koji predviđa preferencije korisnika – odgovorni su, na primjer, za generiranje popisa za reprodukciju 'Made for you', popisa 'Sličnih proizvoda' i opcija 'Filmovi koji bi vam se mogli svidjeti'. DSA zahtijeva da internetske platforme koje preporučuju sadržaj moraju korisnicima pružiti lako dostupne informacije o tome kako sustav za preporuku funkcionira (uključujući njegove kriterije, parametre, sve ciljeve i kako ponašanje korisnika utječe na rezultat)i traži da internetske platforme korisnicima olakšaju izmjenu parametara sustava preporuka u bilo kojem trenutku.
Obveze sistemske procjene rizika i ublažavanje rizika
Uredba o digitalnim uslugama zadržava najstroža pravila za vrlo velike internetske platforme i vrlo velike tražilice. Na primjer, velike internetske platforme moraju učinkovito i s dužnom pažnjom identificirati sistemske rizike koji proizlaze iz upotrebe njihovih usluga, posebno ako se ti rizici odnose na dijeljenje nezakonitog sadržaja ili gdje sadržaj stvara stvarni ili predvidivi negativni učinak na temeljna prava korisnika. Na primjer, ako namjerna manipulacija njihovim uslugama može imati određene vrste stvarnih ili predvidivih negativnih učinaka (kao što su negativni učinci na demokratske procese, izborne procese ili javnu sigurnost), ti se rizici moraju proaktivno ublažiti. Takve mjere ublažavanja uključuju procese moderiranja, jačanja nadzora nad njihovim aktivnostima i druge korake koji su gotovo pa proturječni odredbama koje propisuju da se pružateljima posredničkih usluga ne nameće nikakva opća obveza praćenja informacija koje prenose ili pohranjuju, kao ni obveza aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje bi ukazivale na nezakonite aktivnosti.
Obveza imenovanja službenika za usklađenost
Vrlo velike internetske platforme obavezne su imenovati jednog ili više službenika odgovornih za praćenje usklađenosti s Uredbom.
Kao službenike za praćenje usklađenosti platforme imenuju samo osobe koje imaju stručne kvalifikacije, znanje, iskustvo i sposobnosti potrebne za obavljanje svojih propisanih zadaća. Službenici za praćenje usklađenosti mogu biti ili zaposlenici vrlo velike internetske platforme ili obavljati te zadaće na temelju ugovora s dotičnom platformom.
Službenici za praćenje usklađenosti izravno odgovara najvišoj rukovodećoj razini platforme.
surađuju s koordinatorom za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisijom za potrebe Uredbe; organiziranje i nadziranje aktivnosti vrlo velikih internetskih platformi koje se odnose na neovisnu reviziju; informiranje i savjetovanje uprave i zaposlenika vrlo velike internetske platforme o relevantnim obvezama na temelju Uredbe; praćenje usklađenosti vrlo velike internetske platforme s njezinim obvezama na temelju Uredbe.
Vrlo velike internetske platforme poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da službenici za praćenje usklađenosti mogu neovisno obavljati zadaće, te su dužne obavijestiti koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiju o imenu i podacima za kontakt službenika za praćenje usklađenost.
Provedba i početak primjene
Nadzor nad pravilima bit će podijeljen između Komisije (koja će prvenstveno biti odgovorna za platforme i tražilice s više od 45 milijuna korisnika u Uniji) i država članica, koje će biti odgovorne za sve manje platforme prema mjestu poslovnog nastana. Komisija će imati iste nadzorne ovlasti kakve ima u okviru antimonopolskih postupaka, uključujući istražne ovlasti i mogućnost izricanja kazni u iznosu do 6 % globalnog prihoda.
Države članice morat će do 17. veljače 2024. imenovati nadležna tijela – koordinatore digitalnih usluga – koja će nadzirati usklađenost pružatelja usluga s poslovnim nastanom na njihovu državnom području s novim pravilima te koja će sudjelovati u mehanizmu za suradnju na razini EU-a koji se uvodi Aktom o digitalnim uslugama. Koordinator digitalnih usluga bit će neovisno tijelo koje će morati ispuniti stroge zahtjeve glede neovisnog i transparentnog obavljanja svojih zadaća. Koordinatori digitalnih usluga surađivat će u okviru neovisne savjetodavne skupine – Europskog odbora za digitalne usluge – koja c´e nuditi potporu u obliku analiza, izvješća i preporuka te koordinirati novi instrument za zajedničke istrage koordinatora digitalnih usluga.
Pravila će se početi primjenjivati u dva koraka:
Akt o digitalnim uslugama izravno će se primjenjivati u cijeloj Uniji od 17. veljače 2024., petnaest mjeseci nakon stupanja na snagu. Do tog trenutka države članice moraju svojim nacionalnim tijelima dodijeliti ovlasti za provedbu novih pravila o manjim platformama i pravila o nesistemskim pitanjima koja se odnose na vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice.
Kad je riječ o vrlo velikim internetskim platformama i vrlo velikim internetskim tražilicama, koje u pogledu sistemskih obveza izravno nadzire Komisija, nova pravila počet će se primjenjivati ranije. Prije svega, sve internetske platforme, osim mikroplatformi i malih platformi, morat će do 17. veljače 2023. objaviti podatke o broju aktivnih mjesečnih korisnika.4 Pozivaju se i da te podatke dostave Komisiji, koja će procijeniti dosežu li prag od 45 milijuna korisnika te treba li ih stoga odrediti kao vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pružatelji vrlo velikih platformi i vrlo velikih internetskih trazˇilica za koje Komisija odredi taj status imaju četiri mjeseca za usklađivanje s Aktom o digitalnim uslugama, uključujući provedbu procjene rizika u skladu s Aktom i dostavljanje te procjene Komisiji.
Tihana Kozina Barišić
^ 1 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=COM%3A2020%3A825%3AFIN
^ 2 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=COM%3A2020%3A842%3AFIN
^ 3 https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/IP_22_4313
^ 4 https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/ip_22_6906
