Tjelesna ozljeda nalazi se u Glavi deset (X.) Kaznenog zakona, među kaznenim djelima protiv života i tijela. Kazneni zakon Republike Hrvatske u člancima od 118. do 122. prepoznaje više vrsta tjelesnih ozljeda: tjelesnu ozljedu, tešku tjelesnu ozljedu, osobito tešku tjelesnu ozljedu, tešku tjelesnu ozljedu s posljedicom smrti te tešku tjelesnu ozljedu iz nehaja.
Dio članka 117. Kaznenog zakona koji se odnosi na biće kaznenog djela glasi:
„(1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje…“
Tjelesna ozljeda se ne definira preciznije, što će značiti da svaka tjelesna ozljeda koja nema karakteristike teške ili osobito teške tjelesne ozljede može biti obična tjelesna ozljeda. Kod „obične“ tjelesne ozljede nema opasnosti za život ili oštećenja nekog važnijeg organa ili dijela tijela te je narušenost zdravlja kratkotrajna. Također, treba spomenuti da se ovaj tip tjelesne ozljede progoni po privatnoj tužbi.
Detaljnije je opisana samo osobito teška tjelesna ozljeda u članku 119. Kaznenog zakona:
„ (1) Ako je kaznenim djelom iz članka 116. stavka 1. i 2. i članka 118. stavka 1. ovoga Zakona doveden u opasnost život ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju…“
Radi se o osobito teško tjelesnoj ozljedi kad je nastupila realna i konkretna opasnost po život. Za klasifikaciju ozljede nije bitno je li ova opasnost za život nastupila kasnije ili je otklonjena, nego je bitno da je nastupila. Kao primjer možemo navesti reznu ranu podlaktice kojom je prerezana arterija gdje je nakon kirurške obrade i zaustavljanja krvarenja, i dalje osobito teška tjelesna ozljeda jer je nastupila konkretna i realna opasnost za život ozlijeđenog. Sudska praksa ne traži da je opasnost po život trajne prirode i da se ne može otkloniti liječenjem. Trajno i teško narušenje zdravlja predstavlja izazivanje organskog ili duševnog stanja ozlijeđenog koje je izazvano teškom tjelesnom ozljedom, gdje bi se kao primjer moglo navesti nagnječenje mozga koje dovodi do pojave epileptiformnih napada što predstavlja trajno i teško narušenje zdravlja.1
Teška tjelesna ozljeda se definira negativnom definicijom osobito teške tjelesne ozljede te kod ove vrste ozljede ne postoji realna opasnost za život ozlijeđene osobe. Ako je važan organ ili dio tijela oštećen može biti riječ o trajnom oštećenju ali ne i teškom, ili može biti teško oštećenje ali ne i trajno. Kada su ozljede manjeg intenziteta radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, a kad su posljedice još manje riječ je o tjelesnoj ozljedi. Nesposobnost za rad kod ovih vrsta ozljeda je vremenski ograničena što znači da će prestati nakon nekog vremena. Kao primjer tu možemo navesti ubodnu ranu u trbuh koja nije oštetila niti jedan važan organ, jer je moglo doći do ozljede trbušnih organa ali se to nije dogodilo.
Člankom 324. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se vještačenje tjelesnih ozljeda obavlja se u pravilu pregledom ozlijeđenoga, a ako to nije moguće ili nije potrebno na temelju medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima. Nakon što točno opiše ozljede, vještak će dati mišljenje, osobito o vrsti i težini svake pojedine ozljede i njihovu ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu narav ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te ozljede obično proizvode, a kakvo su u određenom slučaju proizvele, čime su ozljede nanesene i na koji način.
Klasifikaciju tjelesnih ozljeda u pravnim postupcima obavlja vještak na temelju postojeće medicinske dokumentacije nakon što su ozljede već izliječene. Zato je jako bitno da se ozljede pravilno dokumentiraju od liječnika koji je prvi pregledao ozlijeđenu osobu neposredno nakon nastanka.2 Klasifikacija tjelesnih ozljeda predstavlja svrstavanje tjelesnih ozljeda prema zakonskim kriterijima. U velikom broju slučajeva kvalifikacija ozljeda i mehanizam ozljeđivanja se utvrđuje na temelju medicinske dokumentacije, stoga bitna kvalitetna povijest bolesti i svih drugih medicinskih nalaza. Točnim navođenjem nalaza liječnik fiksira stanje koje će se s vremenom promijeniti i nestati. Medicinska dokumentacija je često nepotpuna i neprecizna što u velikoj mjeri otežava rad vještaka. Ti propusti se mogu svrstati u nekoliko skupina:
- Neprepoznavanje vrste ozljede
- Nenavođenje točne lokalizacije ozljede (lokacija ozljede je jako bitna za utvrđivanje dinamike ozljeđivanja te odnosa žrtve i napadača)
- Nepotpuno opisivanje ozljeda
- Nekritično postavljanje dijagnoza.3
Vještači se svaka ozljeda za sebe te njihovo sveukupno djelovanje. Tako da je moguće da se dogodi da više tjelesnih ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Kada kod osobe ima više ozljeda različite težine tada najteža klasifikacija predstavlja ukupnu klasifikaciju ozljeda. Ako imamo jednu tjelesnu ozljedu, jednu tešku tjelesnu ozljedu i jednu osobito tešku tjelesnu ozljedu, tada je njihova ukupna klasifikacija osobito teška tjelesna ozljeda.
Kad pogledamo Statistički pregled MUP-a za 2021. godinu4 možemo vidjeti da je među Kaznenim djelima protiv života i tijela najveći broj kaznenih djela koji se odnosi na tjelesne ozljede (1.352) i teške tjelesne ozljede (730) što govori o raširenosti ovih kaznenih djela. Možemo reći da je sudskomedicinski značaj tjelesnog pregleda vjerojatno najveći upravo kod ovih kaznenih djela. Ozlijeđenu bi osobu ubrzo nakon ozljeđivanja trebao pregledati liječnik specijalist sudske medicine s medicinskim znanjem i znanjem iz područja prava no nažalost u praksi to često nije slučaj zbog čega često dolazi do pogrešnih klasifikacija tjelesnih ozljeda. Medicinska dokumentacija mora biti napisana jasno i nedvosmisleno. Pravilno vođenje i čuvanje medicinske dokumentacije, regulirano Zakonom o liječništvu koji u članku 23. navodi da je svaki liječnik dužan voditi medicinsku dokumentaciju koja mora biti točna, iscrpna i datirana da bi ona u svakom trenutku mogla pružiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju. Liječnik je obvezan tu dokumentaciju na zahtjev predočiti ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti. S obzirom na to da je medicinska dokumentacija toliko bitna, ako otvara mjesto sumnji kako je došlo do tjelesnog ozljeđivanja neće biti moguće okrivljenika proglasiti krivim za nanošenje tjelesnih ozljeda.
Zorica Stojanović, mag. iur.
________________________________________
^ 1 Vještačenje težine tjelesnih ozljeda u kaznenom postupu, prof. dr. sc. Josip Škavić, prof. dr. sc. Dušan Zečević, prof. dr. sc. Davor Strinović, doc. dr. sc. Milovan Kubat, dr. sc. Vedrana Petrovečki, dr. sc. Josip Čadež, mr. sc. Stjepan Gusić, Davor Mayer, dr. med., dostupno na https://hrcak.srce.hr/file/31445
^ 2 Magdić, M., Sudskomedicinska važnost tjelesnog pregleda ozlijeđene osobe, str. 5.
^ 3 Vještačenje težine tjelesnih ozljeda u kaznenom postupu, o.c.., dostupno na https://hrcak.srce.hr/file/31445
^ 4 https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2022/Statisticki_pregled_2021_Web.pdf
