Intelektualno vlasništvo u eri umjetne inteligencije

Nema profesije koja je imuna na ubrzani razvoj alata umjetne inteligencije (artificial intelligence – AI) pa sve i da želimo, ne možemo više ignorirati njezin utjecaj na društvo. Osim u alatima za prevođenje, strojnom učenju (machine learning – ML), internetu stvari (Internet of Things - IoT), odnedavno je prisutna i u softificiranoj varijanti jezičnog modela ChatGPT koji simulira ljudski razgovor u stvarnom vremenu. Budući da umjetna inteligencija može samostalno generirati velike količine sadržaja, nastale su pravne praznine i otvorena brojna pitanja u pogledu vlasništva nad tim djelima. Odjel za digitalnu transformaciju (DTD), koji je odgovoran za sve aktivnosti i poslove povezane s provedbom digitalne strategije Ureda Europske Unije za intelektualno vlasništvo, ponudio je odgovore na neka od pitanja o intelektualnom vlasništvu u eri umjetne inteligencije, a koje će autorica sumirati u ovom članku.

Utjecaj umjetne inteligencije na žigove i dizajne EU-a

Ured Europske Unije za intelektualno vlasništvo zalaže se za pristup umjetnoj inteligenciji usmjeren na čovjeka kroz poboljšanje korisničkog iskustva i poboljšanje učinkovitosti. Služi se AI alatima i uslugama kao primjerice eSearch Case Law (za pretraživanje europske i nacionalne sudske prakse) i eSearch plus (za pretraživanje žigova, dizajna, vlasnika, zastupnika, biltena).¹ Cilj EU-a je da umjetna inteligencija pomaže ispitivačima u donošenju odluka o priznanju prava ili preliminarnom odbijanju podnesenih prijava, a ne da AI algoritmi budu donositelji odluka. Što se tiče korisnika, cilj je omogućiti im donošenje informirane odluke prije podnošenja prijave. Prema navodima Odjela za digitalnu transformaciju, intencija EU nije zamijeniti ljudske resurse korištenjem AI alata nego ubrzati usporedbu podnesenih prijava i registriranih žigova ili dizajna, sve zahvaljujući poboljšanim algoritmima.

Za upravljanje žigom EU-a i dizajnom Zajednice (EU Trademarks and Community designs) odgovoran je Ured Europske Unije za intelektualno vlasništvo, središnje tijelo za registraciju prava na razini EU-a, sukladno Uredbi (EU) 2017/1001 od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije² i Uredbi Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice³. Uz navedeno postoje i nacionalni sustavi žigova i dizajna usklađeni s Direktivom (EU) 2015/2436 Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima⁴ i Direktivom 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna⁵. To ne podrazumijeva zamjenu nacionalnog zakonodavstva europskom regulativom iz područja zaštite žiga i dizajna zbog principa teritorijalnosti. Priznanje zaštite nekom žigu ili dizajnu na teritoriju EU uzima se u obzir prilikom donošenja odluke o priznanju zaštite identičnom ili sličnom žigu odnosno dizajnu na teritoriju RH. Međutim, odluka o priznanju zaštite žigom u RH uvijek se temelji na primjeni nacionalnih propisa te je uvjetovana specifičnostima hrvatskog tržišta.

Ured Europske Unije za intelektualno vlasništvo navodi da se korištenjem AI alata za pretraživanje žigova i dizajna, kao najčešćih oblika registriranih prava, podnositeljima olakšava predviđanje mogućeg ishoda njihove prijave, koji je u više od 90% slučajeva točan. Naime, osnovna funkcija žigova kao oznake podrijetla redovito se ističe i postala je norma zakonodavstva EU o žigovima, s ciljem razlikovanja dobara i usluga te zaštite komercijalne privlačnosti znaka. Postavlja se pitanje, mogu li AI algoritmi izazvati zabunu kod korisnika te navesti na kršenje tuđih prava na žig? Uvijek treba biti oprezan jer je svrha takvih alata olakšavanje pretrage i informiranje prije donošenja odluke, a ne oslanjanje na AI tehnologiju bez dodatne provjere kod relevantnih izvora.

Primjerice, sastavni dio prijave za znak koji se želi zaštititi žigom je popis proizvoda i/ili usluga na koje se znak odnosi, a koji mora biti sastavljen u skladu s Međunarodnom klasifikacijom proizvoda i usluga za potrebe registracije žigova (tzv. Nicanskom klasifikacijom)⁶. Moguće je pitati ChatGPT za generiranje popisa roba i usluga u smislu razreda iz Nicanske klasifikacije radi ubrzanja procesa, ali korisnik bi trebao provjeriti vjerodostojnost navoda AI alata u samoj Nicanskoj klasifikaciji. Naime, prilikom podnošenja prijave za registraciju žiga, u svrhu dostave urednog abecednog ispisa proizvoda/usluga unutar određenog razreda, preporuča se korištenje termina iz hrvatske verzije baze podataka TMclass, harmonizirane baze podataka klasifikacije proizvoda i usluga, kroz pretragu na web stranici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) ili Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

Utjecaj umjetne inteligencije na autorsko pravo

U europskom zakonodavstvu i praksi iz područja autorskog prava, temeljni uvjet za stjecanje zaštite nad djelom je ljudsko autorstvo te, osobito, pečat slobodnih i kreativnih izbora u konačnom rezultatu, koji je svojstven čovjeku. U mnogim algoritamskim projektima iz područja umjetnosti, novinarstva ili glazbe, pretjerano oslanjanje na umjetnu inteligenciju dovodi u pitanje uzročnu vezu između ljudskog autora i konačnog kreativnog rezultata. Posljedično, postaje nejasno postoji li i dalje zaštita autorskih prava čovjeka u mnogima od na taj način novonastalih djela. U tome, dakle, leži opasnost kod korištenja umjetne inteligencije u kreativnom radu.

Zagovornici proširenja zaštite autorskih prava za djela generirana AI tehnologijama sugeriraju da bi izostankom zaštite za takva djela, kreativnost bila ugušena, a razne industrije u kojima su radovi generirani isključivo na takav način i to u izobilju, patili bi od nedovoljne proizvodnje. Naime, algoritmi umjetne inteligencije mogu iznimno brzo proizvesti veliki broj djela pa bi, suočeni s izborom između korištenja takvog djela, koje je prema važećem EU zakonodavstvu slobodno od zaštite autorskim pravom (public domain) i ljudskog autorskog djela za koje autor treba korisniku osigurati dopuštenje, potrošači mogli preferirati prvu opciju.

Stoga se djela generirana umjetnom inteligencijom izravno natječu s ljudskim autorskim djelima na tržištu, što bi moglo značajno uzdrmati tzv. kreativne industrije. Sam pojam „kreativna industrija“ sugerira da se radi o tržištu niske kreativnosti čija je primarna svrha ostvarivanje ekonomske vrijednosti ili profita (kapitalizam). Kreativne industrije su zapravo instrumentalizacija kreativnosti jer ju doživljavaju kao nužnu pretpostavku razvoja cjelokupnog društva, a ne samo medija, kulture i umjetnosti.

Protivnici proširenja zaštite autorskih prava za djela generirana pomoću AI tehnologije sugeriraju upravo suprotno. Polazeći od shvaćanja kreativnosti koje u središte stavlja razvoj umjetnosti, kulture i autentičnosti, smatraju da cilj unutarnjeg tržišta EU ne opravdava priznavanje zaštite autorskim pravom za djela stvorena umjetnom inteligencijom. S obzirom na to da su kulturne promjene i trendovi odraz društvenih promjena, ističu bojazan da će strojevi u tom slučaju kontrolirati barem dio političkih, i u konačnici, pravnih promjena. Za sada nije provedeno istraživanje javnog mnijenja na razini EU s ciljem utvrđivanja je li potrebna harmonizacija propisa iz domene autorskog prava kada je riječ o otvorenim pitanjima u pogledu tzv. “računalne kreativnosti” pa ostaje za pratiti hoće li i kako EU riješiti sporna pitanja.

Kako zaštititi svoja prava intelektualnog vlasništva

Osvrnut ćemo se i na strojno učenje (ML) koje se već duže vrijeme koristi u brojnim industrijama, a nemoguće je zanemariti potencijal strojnog učenja za promjenu prirode mnogih poslova i posljedično prestanak potražnje za takvim poslovima. Stoga je važno imati na umu sve negativne posljedice i efekte koje može imati tako moćan alat. Naime, otvoreno je pitanje trebaju li autori i drugi nositelji prava intelektualnog vlasništva dati dopuštenje prije nego što se njihova djela mogu koristiti kao ulazni podaci (input data) za generativne ML sustave koji proizvode podatke (output data) na temelju djela na kojima su obučeni.

Kakva je trenutna pravna situacija u vezi s korištenjem zaštićenih autorskih djela dostupnih na internetu u svrhu obuke ML sustava? Navedeno pitanje predmet je nekoliko parnica u Sjedinjenim Američkim Državama⁷ i Ujedinjenom Kraljevstvu⁸, a tužitelji tvrde da obučavanje generativnih ML modela na javno dostupnim djelima predstavlja kršenje autorskih prava. Obje tužbe su podnesene protiv Stability AI, developera modela strojnog učenja „Stable Diffusion“, lansiranog na ljeto 2022. godine, a koji od teksta generira slike i na taj način obećava ljudima stvaranje zadivljujuće umjetnosti u roku od nekoliko sekundi.

Naime, spomenute tužbe mogle bi rasvijetliti problematiku autorskih prava u kontekstu strojnog učenja izvan teritorija EU te potaknuti odgovor na pitanje može li se takva upotreba smatrati “poštenom uporabom (fair use)”, kako tvrde programeri predmetnih ML sustava, ili je potrebno zahtijevati izričito dopuštenje nositelja autorskih prava. Prema doktrini “poštene uporabe” u SAD-u, moguće je koristiti zaštićeno djelo pod određenim uvjetima bez pristanka nositelja autorskih prava u svrhu društveno korisnih aktivnosti poput kritike, komentiranja, novinarskog izvještavanja, poučavanja (uključujući održavanje nastave, stipendije ili istraživanja).⁹

Europski pravni okvir je po tom pitanju puno jasniji, što bi moglo biti i razlog zašto su sve trenutne tužbe podnesene izvan teritorija EU. Naime, nakon usvajanja Direktive (EU) br. 2019/790 od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu¹⁰ usklađena su pravila koja se primjenjuju na korištenje djela zaštićenih autorskim pravom za obuku ML sustava. Člancima 3. i 4. Direktive uveden je niz iznimaka od autorskih prava koji se odnosi na tzv. rudarenje teksta i podataka (Text and Data Mining - TDM). To je opći pojam koji pokriva različite metode računalne analize podataka te pronalaženja korisnih uzoraka u podacima, drugim riječima, sortiranje, organiziranje ili grupiranje velikog broja podataka i izvlačenje relevantnih informacija, poznato kao “otkrivanje znanja u bazama podataka”. Međutim, tijekom rasprave koja je prethodila donošenju navedenog zakonodavnog akta EU bile su kontroverzne navedene odredbe članka 3. i 4. Direktive jer je revolucija u vezi strojnog učenja (ML) i umjetne inteligencije (AI) već tada bila na pomolu.

Člankom 3. Direktive (EU) br. 2019/790 propisana je iznimka koja dopušta rudarenje teksta i podataka za potrebe znanstvenog istraživanja od strane istraživačkih organizacija i institucija kulturne baštine, sve dok imaju zakonit pristup djelima ili drugim predmetima zaštite.  Nadalje, iznimka iz članka 4. svakome omogućuje korištenje zakonito dostupnih djela za rudarenje teksta i podataka, osim ako su korištenje djela i drugih predmeta zaštite izričito pridržali njihovi nositelji prava na primjeren način, kao što je alat za strojno čitanje, u slučaju sadržaja koji je stavljen na raspolaganje javnosti na internetu. Razmatraju li se zajedno navedene odredbe članka 3. i 4. Direktive te njihov međusobni odnos, jasno je vidljiv europski pravni okvir za korištenje djela zaštićenih autorskim pravom kao ulaznih podataka za obuku sustava strojnog učenja unutar EU. Naime, istraživači u akademskim institucijama te institucijama kulturne baštine slobodni su koristiti sva zakonito dostupna djela za obuku ML aplikacija, dok svi ostali, uključujući komercijalne programere, mogu koristiti samo zakonito dostupna djela glede kojih nositelji prava nisu izričito pridržali pravo rudarenja teksta i podataka (TDM).

Zaključno, pravni okvir koji daje autorima i drugim nositeljima prava intelektualnog vlasništva mogućnost sprječavanja programera, a time i velikih tehnoloških tvrtki, u korištenju njihovih djela zaštićenih autorskim pravom ili mogućnost zahtijevanja naknade za korištenje takvih djela, može se činiti ograničavajućim za zagovornike strojnog učenja kao pokretača inovacija i ekonomskog rasta. Međutim, nesporna je činjenica da je ljudski intelektualni kapital najvažniji resurs kada je u pitanju razvoj cjelokupnog društva i da bi cilj tehnološkog napretka trebao biti služenje čovjeku. Ne treba zanemariti ni pitanje imovinskih prava autora te negativne posljedice koje bi po autore imalo profitiranje big tech kompanija uslijed neovlaštenog korištenja njihovih djela zaštićenih autorskim pravom.

Sve dok u SAD-u i u drugim dijelovima svijeta ne bude jasno zauzeto stajalište da korištenje djela zaštićenih autorskim pravom za obuku ML sustava ne predstavlja “poštenu uporabu”, velike tehnološke tvrtke navodit će taj argument u prilog tezi da pravni okvir koji omogućava isključivanje (opt out) ili traženje naknade autora čini značajan konkurentski nedostatak za gospodarstvo EU. U tom kontekstu treba dodati da je drugi značajni konkurent Europske Unije izvan njezinog teritorija, Ujedinjeno Kraljevstvo, sredinom 2022. godine razmatrao mogućnost proširivanja zakonskog opsega za aktivnosti rudarenja teksta i podataka u bilo koje svrhe, no početkom veljače 2023. je potvrđeno da je Vlada UK odustala od nastojanja da uvede TDM iznimku, koja bi također pokrivala rudarenje teksta i podataka u komercijalne svrhe, pod znatnim pritiskom nositelja prava.¹¹

Podaci i nematerijalna imovina temelj su novog digitalnog doba. Intelektualno vlasništvo sve više dobiva na važnosti u odnosu na fizičku imovinu, a inovacije i stvaranje odvijaju se mnogo brže nego prije. Sustav intelektualnog vlasništva kakav poznajemo razvijen je s fokusom na ljudski rad i inovacije te na poticanje razvoja tehnologija koje su omogućile proizvodnju i promet fizičkih proizvoda. Jedan od važnijih zadataka s kojima se danas suočavamo je osigurati da trenutni pravni okvir nastavi promicati inovacije u doba naprednih tehnologija, ali prvenstveno za dobrobit čovjeka, na način da se osigura adekvatna zaštita i vrednovanje ljudskog intelektualnog rada i stvaralaštva.

Dora Lučić, mag. iur.