c S
U središtu

Što učiniti kada poništavanje odnosno ukidanje rješenja prema Zakonu o općem upravnom postupku ne predloži stranka, nego treća osoba?

12.04.2023

Izvanredan pravni lijek poništavanja ili ukidanja rješenja (članci 129.-132. Zakona o općem upravnom postupku) može biti primijenjen samo po službenoj dužnosti. U pogledu iniciranja pokretanja tog postupka po službenoj dužnosti, treća osoba ne može imati veće ovlasti od stranke u prijašnjem postupku koja predlaže javnopravnom tijelu primijeniti ovo pravno sredstvo.

Od triju izvanrednih pravnih lijekova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21, u nastavku teksta: ZUP) – obnove postupka, oglašivanja rješenja ništavim, te poništavanja i ukidanja rješenja – potonji pravni lijek jedini je koji može biti primijenjen samo po službenoj dužnosti.

Poništavanje i ukidanje rješenja uređeno je člancima 129.-132. ZUP-a, pri čemu se članak 132. toga Zakona (povrat imovine stečene bez pravne osnove) odnosi i na oglašivanje rješenja ništavim. Člancima 129. i 130. ZUP-a propisane su pretpostavke za poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja, te za ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo (favorabilnog rješenja).

Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja regulirani su, pak, člankom 131. ZUP-a. Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom (stavak 1.). Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo (stavak 2.). Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga (stavak 3.). Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor (stavak 4.).

Prijedlog za primjenu ovoga pravnog sredstva po službenoj dužnosti može, dakle, dati stranka ili ovlašteno državno tijelo (članak 131. stavak 3. ZUP-a). Prijedlog, međutim, nema obilježja zahtjeva kojim se pokreće postupak, već je, u biti, riječ o inicijativi da postupak po rečenome izvanrednom pravnom lijeku bude pokrenut po službenoj dužnosti. Ako nadležno javnopravno tijelo taj prijedlog ne prihvati, podnositelju prijedloga dostavlja obavijest, koja nije upravni akt. Ne samo da ta obavijest ne može biti osporavana žalbom u upravnom postupku, odnosno tužbom u upravnom sporu, nego – prema ustaljenoj sudskoj praksi – posrijedi nije ni postupanje, u odnosu na koje bi bilo dopušteno izjavljivanje prigovora. Rješenje, koje može biti osporavano u upravnom postupku i/ili upravnom sporu, donosi se samo kada se poništava ili ukida prijašnje rješenje (članak 131. stavak 4. ZUP-a), a ne i kada se u prijašnje rješenje ne dira.

Što učiniti ako prijedlog nije podnijela ni stranka u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje koje se predlaže poništiti ili ukinuti, niti ga je podnijelo ovlašteno državno tijelo? Nema zapreke da javnopravno tijelo iz članka 131. stavka 1. ZUP-a uzme u obzir informacije sadržane u prijedlogu, te – ako su za to ispunjene pretpostavke – navedeni izvanredni pravni lijek primijeni po službenoj dužnosti. Treća osoba, naravno, ne može imati veće ovlasti od stranke, odnosno ovlaštenoga državnog tijela. Zbog toga se ni povodom podneska treće osobe, javnopravno tijelo ako ne pokrene postupak, ne donosi rješenje. Podnositelju (trećoj osobi) se dostavlja neupravni akt, koji nije obavijest iz članka 131. stavka 3. ZUP-a, već, u osnovi, odgovor na predstavku. (Više o predstavkama v. npr. u ovoj rubrici, putem poveznice https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/52474 )

Spomenimo i da je poništavanje i ukidanje rješenja iz članaka 129.-132. ZUP-a pogrešno poistovjećivati s poništavanjem rješenja povodom žalbe stranke (članak 117. ZUP-a), kao i s poništavanjem odnosno ukidanjem rješenja u obnovi postupka (članak 127. stavak 1. ZUP-a). K tomu, postupak povodom svih izvanrednih pravnih lijekova zaseban je u odnosu na „redovit“, „glavni“ upravni postupak, te ne čini nastavak potonjeg postupka. I kada je glavni postupak dovršen prema odredbama prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 103/96.), postupci po izvanrednim pravnim lijekovima vode se primjenom odredaba važećeg ZUP-a.

Naposljetku, na umu je potrebno imati da za primjenu ovoga izvanrednog pravnog lijeka nije nužno potreban bilo čiji prijedlog, već ga je nadležno javnopravno tijelo ovlašteno po službenoj dužnosti primijeniti bez ičije prethodne inicijative.

 dr. sc. Alen Rajko