Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 7. travnja 2022. objavio presudu kojom je utvrdio povredu prava na slobodu iz čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podnositelju zahtjeva koji je bio prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu nakon što je u kaznenom postupku utvrđeno da je u stanju neubrojivosti, dok je bio maloljetan, počinio protupravna djela sa zakonskim obilježjima kaznenih djela.
Podnositelj je tvrdio da domaći sudovi nisu ispravno procijenili je li njegovo psihičko stanje opravdavalo nastavak psihijatrijskog liječenja, da sudske odluke u tom pogledu nisu bile popraćene odgovarajućim postupovnim jamstvima, te da je Županijski sud u Rijeci produljio njegov prisilni smještaj bez da je pribavio recentni nalaz i mišljenje vještaka, niti je prije održavanja ročišta njegovom odvjetniku dostavio na uvid mišljenje i prijedlog Psihijatrijske bolnice Rab.
Europski sud je ponovio da čl. 5. st. 1. (e) Konvencije zahtjeva da postupci prisilnog smještaja u psihijatrijsku bolnicu moraju nužno pružati učinkovita jamstva protiv arbitrarnosti s obzirom na ranjivost pojedinaca koji pate od psihičkih bolesti i da se pritom posebno moraju obrazložiti razlozi koji opravdavaju svako ograničenje njihovih prava.
Primijetio je da hrvatski sud nije postupio u strogim zakonskim rokovima niti je primijenio odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama o žurnosti postupaka. Iako je imao dovoljno vremena, domaći sud nije pribavio recentno i objektivno stručno mišljenje o obrazloženom prijedlogu podnositelja za izvanbolničkim liječenjem podnesenim 3 mjeseca prije održavanja ročišta. Dodatno, hrvatski sud je svoju odluku temeljio na mišljenjima vještaka koji je već sudjelovao u prethodnim odlukama o produljenju prisilnog smještaja podnositelja. Imajući u vidu da je riječ o mladoj osobi za koju je Psihijatrijska bolnica već ranije predložila puštanje na slobodu zbog određenih promjena u njegovom ponašanju domaći sud je radi dobivanja najtočnijih podataka o psihičkom zdravlju podnositelja trebao tražiti novo stručno mišljenje, smatrao je Europski sud.
Zbog svega navedenog Europski sud je zaključio da je procjena psihičkog stanja podnositelja prilikom odlučivanja o produljenju smještaja bila donesena suprotno odredbama domaćeg zakona, te se nije temeljila na objektivnom i recentnom mišljenju struke što je prouzročilo povredu njegovog prava na slobodu zajamčenog čl. 5. st. 1. Konvencije.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ako niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana njezine objave ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
