Ističući da uloga predsjednika Vrhovnog suda nije komentiranje odluka drugih sudova Dobronić je u odgovoru Hini pojasnio da je nadležnost podijeljena između nacionalnih sudova i sudova EU-a koji ne sude u predmetima u kojima se radi o primjeni nacionalnog zakona.
Tako je Sud EU-a i ovdje rekao da za ovaj slučaj nije nadležan jer se radi o primjeni hrvatskog-nacionalnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. i ugovora o konverziji sklopljenih na temelju ovog nacionalnog zakona.
Istovremeno članak europske Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima isključuje iz njezina materijalnog područja primjene ugovorne odredbe koje su odraz zakonskih odredaba nacionalnog prava. Dakle, suštinski se sud EU-a proglasio stvarno nenadležnim jer za rješenje sporova proizašlih iz primjene nacionalnog-hrvatskog zakona on nije nadležan. To je suština ove odluke koja uopće ne dotiče meritum spora i stoga joj ne treba pridavati toliku važnost.
Osvrčući se na tvrdnje Udruge Franak da se odluka o pravu na obeštećenje svih potrošača s konvertiranim kreditima seli na Vrhovni sud, Dobronić je kazao da je Vrhovni sud svjestan situacije i vodi računa o svemu te se na predmetima radi.
