Europski sud za ljudska prava donio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva Hasani protiv RH i Dolić protiv RH kojom je utvrdio da podnositelji zahtjeva nemaju status žrtve povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nisu dokazali da je novac koji im je oduzet pri prelasku granice njihov.
Dana 7. srpnja 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva koju je donio dana 14. lipnja 2022. godine utvrdivši da podnositelji g. Dolić i g. Hasani nisu žrtve povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Podnositelji zahtjeva prilikom prelaska granice nisu carinskim tijelima prijavili gotovinu (prvi podnositelj 17.000 EUR, a drugi podnositelj 20.000 EUR). Protiv njih su pokrenuti prekršajni postupci u kojima su oba podnositelja navela da neprijavljeni novac nije pripadao njima, već njihovoj rodbini. Domaći sudovi su podnositelje proglasili krivima za prekršaje neprijavljivanja gotovine u iznosu većem od 10.000 eura, a uz novčanu kaznu izrečena im je i zaštitna mjera oduzimanja novčanog iznosa u cijelosti. Ustavni sud odbio njihove ustavne tužbe utvrdivši da podnositelji nisu dokazali zakonito podrijetlo novca.
Podnositelji su pred Europskim sudom tvrdili da su mjere oduzimanja gotovine bile nesrazmjerne i da im je stoga povrijeđeno prava vlasništva. Europski sud je prihvatio prigovor zastupnice da podnositelji nisu žrtve povrede Konvencije stoga što su pred hrvatskim sudovima sami tvrdili da oduzeti novac nije bio njihov. Postupajući u skladu s dobro utvrđenom praksom Europski sud je zaključio da isti nemaju status žrtve povrede Konvencije, te je odbacio zahtjeve podnositelja kao nedopuštene sukladno čl. 35. st. 3. (a) i 4. Konvencije.
U odnosu na prigovor drugog podnositelja da je domaći postupak bio nepošten, Europski sud je primijetio da je taj podnositelji ovaj prigovor prvi put iznio tek u odgovoru na očitovanje tužene države, pa je isti odbačen kao nedopušten zbog nepoštivanja šestomjesečnog roka za podnošenje zahtjeva Sudu (čl. 35. st. 1. Konvencije).
Ova odluka je konačna.
