Prije nekoliko mjeseci davatelji oglasa na jednom popularnom internetskom oglasniku ostali su začuđeni kada su na svojim korisničkim stranicama ugledali obavijest, odnosno, bolje rečeno poziv administratora web stranice za davanje određenih osobnih podataka davatelja oglasa, koji do tada nisu bili traženi.
Konkretnije, od prije nekoliko mjeseci svaki davatelj oglasa na tom internetskom oglasniku, kod kreiranja svog oglašavačkog profila, dužan je navesti, osim, kao do sada, samo korisničkog imena, lozinke, mjesta prebivanja, broja telefona ili mobitela, i neke „privatnije“ podatke: ime, prezime, adresu prebivališta (grad/općina, naziv ulice i kućni broj) te osobni identifikacijski broj (OIB).
Mnogi davatelji oglasa takvim su postupanjem oglasnika ostali neugodno iznenađeni. Odmah su se razvile brojne rasprave na web forumu o tome pri čemu se uglavnom negodovalo i čudilo zašto bi jedan oglasnik želio, smio, htio ili mogao zatražiti toliko privatnih podataka od davatelja oglasa.
Većina davatelja oglasa je, dakako, previdjela uvodni dio poziva za davanje osobnih podataka, u kojem se oglasnik poziva na članak 7. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Doduše, možda taj uvod i nisu previdjeli, ali ga vjerojatno, uzimajući u obzir da su tek poneki davatelji oglasa pravne izobrazbe, nisu razumjeli. Stoga ćemo ovim napisom pojasniti o čemu je u stvari riječ.
Na pretprošloj saborskoj sjednici donesen je, u javnosti prije donošenja često kritizirani, Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, koji je stupio na snagu 11. lipnja 2011., a čija je temeljna zadaća suzbijanje obavljanja neregistrirane djelatnosti, odnosno, u slobodnom rječniku, „rada na crno“. Tim je Zakonom propisano što se smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti te iznimke, sudionici, ovlasti za suzbijanje neregistrirane djelatnosti, nadzor nad provođenjem tog Zakona, upravne mjere te prekršajnopravne sankcije.
Jedna od odredbi Zakona je i članak 7. o kojem je u ovom slučaju riječ. Naime, tim člankom propisano je da se u smislu toga Zakona sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatra i fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas (nedopuštena reklama) u tisku, putem televizije, radija i drugih medija (organizacija za oglašavanje) ili reklamnih obavijesti na neki drugi način koji je dostupan javnosti.
Naručitelj oglasa dužan je prilikom naručivanja oglasa navesti podatke o svojem identitetu: tvrtku i sjedište tvrtke, OIB, ime i prezime odgovorne osobe ili ime i prezime naručitelja, OIB i njegovo prebivalište, odnosno boravište. Zabranjeno je objavljivati oglase ako naručitelj oglasa ne dostavi navedene podatke.
Dakle, oglašavanje više nije moguće bez dostavljenih podataka i to ne bi smio biti slučaj samo s ovim oglasnikom već i sa svim drugim oglašivačima, jer je, kako vidimo, zakonska obveza oglašivača od naručitelja oglasa tražiti propisane podatke, a bez dostavljanja tih podataka oglas neće moći biti poslan niti objavljen.
Sve je to u funkciji suzbijanja „rada na crno“, odnosno obavljanja neregistrirane djelatnosti. Naime, istim člankom 7. Zakona nadalje je propisano da je organizacija za oglašavanje obvezna tijelima iz članka 8. toga Zakona (nadležni inspektori središnjih tijela državne uprave) na njihov zahtjev dati na uvid podatke o naručitelju oglasa.
To znači da se ubuduće može očekivati da će nadležni inspektori pratiti oglase u oglasnicima te reagirati u skladu sa zakonom u slučaju kada se pojavi opravdana sumnja da neki davatelj oglasa preko oglasnika kao medija u stvari „radi na crno“.