“Revidirani koncept sigurne treće zemlje još je jedan alat koji pomaže državama članicama da učinkovitije obrađuju zahtjeve za azil, uz potpuno poštovanje vrijednosti i temeljnih prava EU-a”, izjavio je povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner. Status sigurne treće zemlje omogućava državama članicama da odbace zahtjev za azilom ako podnositelj može dobiti učinkovitu zaštitu u zemlji koja se smatra sigurnom.
Prema sadašnjim pravilima, da bi se taj koncept mogao primijeniti potrebno je dokazati da postoji neka veza između podnositelja zahtjeva i sigurne treće zemlje, npr. da ima rodbinu u toj zemlji ili da je radio ili studirao u njoj. Izvršno tijelo EU-a sada predlaže da utvrđivanje te veze ne bude obvezno, što bi ubrzalo vraćanje migranata.
Također predlaže da se tranzit kroz treću zemlju kroz koju je migrant došao u EU može smatrati dovoljnom vezom da se primjeni koncept sigurne treće zemlje. U slučajevima kada se ne može utvrditi veza ili tranzit, koncept se može primijeniti kada postoji dogovor s trećom zemljom.
EK predlaže i da žalbe koje se temelje na konceptu sigurne treće zemlje ne zaustavlja automatski deportaciju. Prema pravu EU-a, treće zemlje mogu se smatrati sigurnima kada ispunjavaju niz uvjeta, kao što su zaštita od nasilnog vraćanja tražitelja azila u zemlju u kojoj bi mogla biti izvrgnuta progonu, da ne postoji stvarni rizik od ozbiljne štete i prijetnji životu i slobodi zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti društvenoj skupini ili političkog mišljenja.
Prijedlog EK-a je žestoko kritizirao Amnesty International, nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava, ocjenjujući da je riječ o “ciničnom pokušaju” smanjivanja prava azilanata. “Dopuštanjem državama članicama EU-a da prisilno šalju osobe koje traže azil u zemlje s kojima nemaju nikakvu vezu, bez mogućnosti žalbe, ciničan su pokuša smanjivanja prava azilanata i izbjegavanja odgovornosti za zaštitu izbjeglica”, rekla je Olivia Sundberg Diez, glasnogovornica Amnesty Internationala za migracije i azil.
