Navedena prava podnositeljici su povrijeđena u odnosu na pravo na naknadu za vrijeme čuvanja trudnoće kao i porodiljinu i rodiljinu naknadu koju joj je HZZO odbio isplatiti u punom iznosu kao zaposlenoj osobi.
Naime, podnositeljica je bila kontinuirano zaposlena u periodu od 1993. – 2009. godine. U studenom 2009. godine podnositeljica je započela postupak IVF oplodnje. Krajem istog mjeseca podnositeljica se zaposlila u jednoj privatnoj tvrtki u Splitu, a u prosincu iste godine je saznala da je trudna. Podnositeljica je zatim otvorila bolovanje radi čuvanja trudnoće zbog komplikacija kojih je imala u trudnoći.
Nakon što je podnositeljica otvorila bolovanje radi čuvanja trudnoće (koje ide na teret HZZO-a), HZZO je proveo internu istragu vezanu uz njezin status osiguranika. HZZO je smatrao da je podnositeljica sklopila fiktivni ugovor o radu s poslodavcem u Splitu, znajući da je moguće da je u trenutku sklapanja ugovora trudna jer je već započela postupak IVF oplodnje.
HZZO je smatrao da je taj fiktivni ugovor sklopljen samo i isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu iz zdravstvenog osiguranja na osnovi komplikacija u trudnoći, a kasnije i porodništva, na koju naknadu su imale pravo sve zaposlene trudnice. HZZO je zatim donio odluku kojom je ukinuo osiguranje podnositeljici čime je ona ostala bez naknade za vrijeme trudnoće, a naknada za vrijeme porodništva bila joj je bitno smanjena.
Podnositeljica se žalila Visokom upravnom sudu i Ustavnom sudu RH no njezine su tužbe odbijene.
Odlučujući u ovom predmetu Sud je prije svega primijetio kako je odlukama domaćih tijela došlo do razlike u tretmanu prema trudnici koja je sklopila (fiktivni) ugovor o radu u odnosu na ostale osobe koje su također sklopile (fiktivni) ugovor o radu radi ostvarivanja prava iz osiguranja. Sud je napomenuo kako je stoga očito da takav različiti tretman trudnica predstavlja diskriminaciju na osnovi spola.
Stav osiguravajućeg društva (HZZO-a) ali i domaćih sudova, da podnositeljica nije bila sposobna zaključiti predmetni ugovor o radu zbog toga što je u tom trenutku mogla znati da je trudna te da za vrijeme trudnoće zbog komplikacija neće moći raditi također predstavlja diskriminaciju trudnica te ih obeshrabruje da traže zaposlenje tijekom trudnoće ili planiranja trudnoće.
Na kraju, Sud je upozorio na to da rodna stereotipizacija koja se dogodila u ovom predmetu predstavlja ozbiljnu prepreku postizanju stvarne suštinske ravnopravnosti spolova, a što je jedan od glavnih ciljeva država članica Vijeća Europe.
Sud je podnositeljici dosudio naknadu za povredu prava u iznosu od 7.500 EUR te iznos od 1.150 EUR na ime troškova postupka.
