Činjenice predmeta odnose se na parnični postupak koji je Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (dalje: APN) pokrenula protiv podnositelja, tražeći zaključenje ugovora i plaćanje ugovorene cijene za kupoprodaju garaže u zgradi koju je sagradio APN, a prema ranije sklopljenom predugovoru. Podnositelj nije htio sklopiti glavni ugovor s APN-om i platiti cijenu navedenu u tom ugovoru s obzirom da je ona bila gotovo 2.000,00 EUR veća od cijene dogovorene u predugovoru. Domaći sudovi presudili su u korist APN-a, a Vrhovni sud je reviziju podnositelja odbacio kao ratione valoris nedopuštenu. Prilikom odlučivanja domaći sudovi se nisu referirali na sve argumente koje je podnositelj tijekom postupka iznosio.
Europski sud je utvrdio kako propust domaćih sudova da se očituju i obrazlože sva bitna pitanja koja se odnose na predmet spora, posebice na pravnu obvezatnost predugovora koji je sklopljen između podnositelja i APN-a, te na njegov utjecaj u određivanju prava stranaka, predstavlja povredu prava na pošteno suđenje. Dodatno, Europski sud je utvrdio da su domaći sudovi u istovrsnim predmetima (konkretno, predmetima koje su podnositeljevi susjedi iz iste zgrade vodili s APN-om) donijeli drugačije zaključke, te da praksa koja je primijenjena u podnositeljevom predmetu nije bila sukladna ranijoj sudskoj praksi, a da za to domaći sudovi nisu dali detaljno i valjano obrazloženje.
Europski sud odbio je podnositeljev prigovor koji se odnosio na povredu prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju) jer je smatrao da je utvrđenje povrede prava na pošteno suđenje bilo dovoljno u okolnostima ovog predmeta.