Prigovori podnositelja da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pošteno suđenje i zabranu nečovječnog postupanja tijekom ekstradicijskog pritvora odbačeni su kao nedopušteni.
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 18. travnja 2024. donio, a dana 23. svibnja 2024. objavio odluku kojom je proglasio podnositeljev zahtjev nedopuštenim.
Podnositelj, koji je bio uhićen u Turskoj zbog optužbi u vezi terorizma poveznog s aktivnostima Kurdistanske radničke partije (PKK) boravio je u ekstradicijskom pritvoru u Hrvatskoj radi izručenja Turskoj sukladno izdanoj međunarodnoj tjeralici, iako mu je prethodno odobren status izbjeglice u Švicarskoj. Pred hrvatskim sudovima vodio je postupke protiv izručenja, ali su ti sudovi izručenje odobrili. Ustavni sud je ukinuo odluke domaćih sudova o izručenju s obrazloženjem da je podnositelj, nakon što mu je odobren status izbjeglice u Švicarskoj, uživao zaštitu na teritoriju država članica Europske unije sukladno pravilima Dublinskog sporazuma. Smatrao je da bi izručenje bilo suprotno načelu zabrane vraćanja. Nakon odluke Ustavnog suda domaći sudovi odbili su zahtjev za izručenjem podnositelja, te su u srpnju 2018. ukinuli ekstradicijski pritvor nakon 372 dana boravka podnositelja u istom. U prosincu 2023. Županijski sud u Vukovaru je nakon opetovanih zahtjeva u cijelosti usvojio zahtjev za naknadu troškova zastupanja podnositeljeva branitelja u postupku izručenja. U međuvremenu je Općinski građanski sud u Zagrebu presudio da neopravdano lišenje slobode predstavlja tešku povredu podnositeljevih prava, te mu je dodijelio 12.400 EUR na ime nematerijalne štete. Žalbeni postupak je u tijeku.
Pred Europskim sudom podnositelj je prigovorio na temelju članka 5. Konvencije zbog neopravdanog držanja u ekstradicijskom pritvoru s namjerom izručenja Turskoj premda su od samog početka domaće vlasti obaviještene o njegovom izbjegličkom statusu u Švicarskoj, na temelju članka 6. Konvencije zbog propusta domaćeg suda da odluči o njegovom zahtjevu za naknadu troškova zastupanja, te na temelju članka 3. Konvencije da mu je neopravdano oduzimanje slobode prouzročilo duševne boli.
U odnosu na čl. 5. Konvencije (pravo na slobodu i sigurnost) Europski sud je prihvatio argumente zastupnice Republike Hrvatske pred Sudom da je taj prigovor preuranjen budući da je domaći sud u parničnom postupku dosudio podnositelju 12.400 EUR na ime nematerijalne štete, utvrdio da su nadležna tijela propustila pravilno razmotriti njegov status izbjeglice pri odlučivanju o zahtjevu za izručenje, te da mu je ekstradicijski pritvor prouzročio duševnu patnju. Budući je u tijeku žalbeni postupak, Europski sud je zaključio da nema razloga sumnjati da će nacionalni sudovi, uključujući Ustavni sud ako to bude potrebno, rješavati taj predmet u skladu s relevantnim kriterijima Europskog suda, pa je taj dio zahtjeva podnositelja odbacio temeljem članka 35. Konvencije.
Nadalje, ispitujući navodnu povredu članka 6. Konvencije, Europski sud je također prihvatio prigovor zastupnice Republike Hrvatske pred tim Sudom da je nadležni Županijski sud u Vukovaru odlučio u cijelosti o podnositeljevom zahtjevu za naknadu troškova zastupanja u postupku izručenja, te da podnositelj nije iscrpio domaća pravna sredstva u odnosu na prekomjerno trajanje tog postupka. Stoga je zahtjev podnositelja u ovom dijelu također odbacio temeljem članka 35. Konvencije.
Naposljetku, razmatrajući podnositeljev prigovor temeljem članka 3. Konvencije, Europski sud je primijetio da je u parničnom postupku podnositelj tražio naknadu za nematerijalnu štetu oslanjajući na ranije iznesene argumente. Obzirom je taj postupak još uvijek u tijeku pred drugostupanjskim sudom, Europski sud je i ovaj prigovor odbacio kao preuranjen temeljem članka 35. Konvencije.
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
