Optužnicom je prvom optuženiku i petoj optuženici stavljeno na teret da su 2004. osnovali trgovačko društvo za produkciju televizijskog programa i prikrili vlasničku strukturu ugovorom o tajnom društvu zato da optuženica ne bi bila u sukobu interesa kao zaposlenica jedne medijske kuće. Prema optužnici, kao tajni članovi društva sudjelovali su u poslovima i drugoga trgovačkog društva te stvarnim vođenjem dvaju trgovačkih društava osmislili način kako za sebe od 2004. do 2008. pribaviti nepripadnu materijalnu korist na štetu dvaju trgovačkih društava. Ostali optuženici se terete da su im u tome pomagali. Trgovačka društva koja su u stvarnosti vodili prvi optuženik i peta optuženica su po njihovim uputama vršila plaćanja računa za usluge koje u stvarnosti nisu izvršene. Iz drugih je trgovačkih društva (u čiju korist su tako uplaćena novčana sredstva) prema optužnici dogovoreno izvlačenje novaca. Ovlaštene osobe su podizale cjelokupni iznos u gotovini, umanjen za unaprijed dogovorenu proviziju, i novac predavali u korist prvog optuženika i pete optuženice (terete se da su za sebe zadržali najmanje 3.383.690,35 kuna). Prvi optuženik se tereti da je neosnovano koristio pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima za usluge koje nisu izvršene, uz pomoć drugog optuženika i pete optuženice. Time je državni proračun oštećen za 2.831.131,45 kuna. Treći optuženik je u tom dijelu oslobođen optužbe da im je u tome pomagao. Peta se optuženica još dodatno tereti da je 2013. od svjedoka koji je pozvan na ispitivanje tijekom istrage koja se protiv nje vodila tražila da iskazuje u njenu korist. Svjedok je u iskazu postupio po naputku optuženice.
Vrhovni sud ocjenjuje da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno zaključeno da ulogu trećeg optuženika u pomaganju u počinjenju djela treba djelomično umanjiti. Prvostupanjski sud smatra da računi koje je ispostavljao treći optuženik nisu bili fiktivni. Suprotno proizlazi iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja i dokumentacije u spisu. Budući da je uloga trećeg optuženika djelomično ispuštena iz činjeničnog opisa osuđujućeg dijela presude, to je time smanjena i kriminalna količina svih supočinitelja kao i iznos protupravne imovinske koristi. Pritom je prvostupanjski sud istovremeno za dio činjeničnog opisa iz optužnice donio i osuđujuću i oslobađajuću presudu. Time je ostvarena bitna povreda kaznenog postupka jer je izreka proturječna sama sebi.
Nadalje, postoje nelogičnosti i nejasnoće u pogledu više novčanih iznosa koji se spominju u činjeničnom opisu. U ponovljenom postupku potrebno je više pažnje posvetiti tome kakav je točno bio status prvog optuženika i koju je točno ulogu imala peta optuženica u dvjema trgovačkim društvima. U odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine i pomaganja u tome nije razumljivo tko je što radio niti kakva je bila uloga pojedinih optuženika u počinjenju kaznenog djela za koji se terete niti u čemu se sastoji uloga pomaganja. Time su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje čine bitno obilježje kaznenog djela, a također je presuda nerazumljiva pa je počinjenja bitna povreda kaznenog postupka. Prvostupanjska se presuda zbog toga ne može ispitati pa je prema zakonu morala biti ukinuta.
U odnosu na kazneno djelo sprečavanja dokazivanja ocjena je Vrhovnog suda da je preuranjen zaključak o počinjenju tog kaznenog djela. Potrebno je s više kritičnosti cijeniti cjelinu izvedenih dokaza kao i raščlaniti one dokaze koji čine upitnim istinitost navoda svjedoka koji je prema optužnici postupio po nalogu pete optuženice.
U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredba kaznenog postupka i pogreške na koje je upozoren te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. U novoj presudi prvostupanjski sud mora savjesno i detaljno ocijeniti i obrazložiti sve potrebne dokaze.
