Ponuđeni su ključni elementi pravnog tumačenja zakonskih i podzakonskih odredaba kojima je uređeno pod kojih pretpostavkama osoba srednje stručne spreme (ne) može biti ponovno imenovana stalnim sudskim vještakom.
U odnosu na dio dužnosti što ih, u okviru djelovanja sudstva, obavljaju „vanjski akteri“, u novije je vrijeme došlo do zakonodavnog pooštravanja kriterija pri ponovnom imenovanju. To se, u prvom redu, odnosi na isključivanje osoba srednje stručne spreme iz nastavka obavljanja tih dužnosti, osim u iznimnim slučajevima. U nastavku iznosimo naša stajališta u pogledu pravne interpretacije s time povezanih odredaba Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. "Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) i mjerodavnog podzakonskog propisa. Stajališta se tiču imenovanja stalnih sudskih vještaka.
U upravnosudskoj praksi uglavnom se ne javljaju sporovi vezani uz prvo imenovanje stalnog sudskog vještaka srednje stručne spreme, već se javljaju pri odbijanju zahtjeva za ponovno imenovanje na tu dužnosti. Neke od stranaka srednje stručne spreme, koje pokreću upravne sporove, ranije su više puta imenovane na dužnost vještaka, obavljajući tu dužnost kroz duže razdoblje.
Prema članku 126. stavku 2. Zakona o sudovima, za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke. Na podzakonskoj razini, među kumulativnim pretpostavkama za imenovanje stalnog sudskog vještaka jest i da je osoba nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina - ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija (članak 2. stavak 1. točka 3. podstavak 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, „Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 67/18., 21/22, u nastavku teksta: Pravilnik)1.
Dužnosti sudskog vještaka svojstveno je to da se imenovanja provode na ograničeno vrijeme (od četiri godine). Zbog toga se i ispunjavanje pretpostavki za imenovanje iznova utvrđuje u svakom postupku imenovanja. U nedostatku prijelaznih odredaba koje bi upućivale na suprotno, ovdje su, stoga, očito neosnovani argumenti o stečenim pravima, ali i o legitimnim očekivanjima. Naime, očekivati da će, nakon prvog imenovanja za stalnog sudskog vještaka, i to vremenski ograničenog, osoba biti ponovno imenovana vještakom neovisno o tome hoće li i kasnije ispunjavati pretpostavke za to imenovanje, ne može se smatrati legitimnim očekivanjem, u smislu očekivanja koje je razumno i zasnovano na pravu (propisima, upravnoj praksi, upravnim odlukama, odnosno očitovanjima i drugim postupanjima uprave). Načelo legitimnih očekivanja, premda je jedno od temeljnih pravnih načela (osobito u kontekstu pravne sigurnosti), u praksi se primjenjuje samo iznimno, a do izražaja prije svega dolazi u slučajevima izmjene pravnog režima. U konkretnom slučaju, uz to što nije riječ o razumnom očekivanju zasnovanom na pravu, ne radi se ni o legitimnom očekivanju daljnjeg korištenja prava koji je podnositelj zahtjeva stekao pravomoćnom upravnom odlukom - ranija odluka o imenovanju vještaka ograničenog je trajanja, prije ponovnog imenovanja izvršena je u cijelosti i nije dovedena u pitanje kasnijom odlukom o odbijanju zahtjeva za ponovno imenovanje. Posrijedi nije ni povreda legitimnog očekivanja da će uprava pri donošenju odluke postupiti na način koji utvrđuje pravo u trenutku podnošenja konkretnog zahtjeva.2
Nadalje, ni u kontekstu ustavnog prava na rad i slobode rada3, ništa u ustavnopravnoj teoriji i praksi ne daje podlogu za zaključak da postoji ustavno pravo ranije imenovanog vještaka da neograničeno vrijeme obavlja dužnost stalnoga sudskog vještaka sa stečenom srednjom stručnom spremom. Usto, dužnost sudskog vještaka ne prestaje donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva za ponovno imenovanje, nego istekom važenja prijašnjeg rješenja. Da je zakonodavac kanio propisati trajnost obavljanja dužnosti stalnog sudskog vještaka, ne bi propisao mandatni karakter obavljanja te dužnosti (kao što zakonodavac to čini dosljedno, dugotrajno i stabilno), već bi propisao samo razloge za razrješenje vještaka, uz imenovanje bez vremenskog ograničenja.
K tomu, pravne norme kojima se uređuje iznimka (ovdje: članak 126. stavak 2. Zakona o sudovima, čak i da nema prethodno citirane odredbe Pravilnika), ne mogu se tumačiti široko, već na način koji rezultira time da se doista primjenjuju iznimno. S time nije u skladu nerijetko prisutno pogrešno shvaćanje u domaćoj profesionalnoj i općoj javnosti prema kojem iznimka razumijeva široko poimanu pogodnost za adresate norme (skoro na razini subjektivnog prava), protivno restriktivnom značenju tog pojma.4
Na koncu, postrožavanje kvalifikacijskih uvjeta za obavljanje pojedinih reguliranih poslova i dužnosti kontinuirano je prisutno u raznim područjima, prateći poboljšanje obrazovne strukture, te sve veću specijalizaciju i stupanj potrebnih znanja. Osobe koje pravodobno ne prate taj razvitak, propuštajući npr. s vremenom steći viši stupanj obrazovanja od postojećega, izlažu se povećanom riziku da promjene propisa do kojih dolazi idu na njihovu štetu. U autonomiju zakonodavca pri tome ulazi hoće li, na kojim područjima i pod kojim pretpostavkama prijelazno propisati, primjerice, povoljnije uvjete za osobe zatečene na odnosnoj dužnosti, uz njihovu privremenu ili trajnu primjenu. U odnosu na stalne sudske vještake, zakonodavac se nije odlučio na to.
doc. dr. sc. Alen Rajko
^ 1 Potonja iznimna pretpostavka, propisana Pravilnikom, od 1. siječnja 2023. činit će dio nove odredbe članka 126. stavka 3. Zakona o sudovima (v. članak 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, „Narodne novine“ br. 21/22.).
^ 2 Netom izneseni ključni elementi načela legitimnih očekivanja temelje se na domaćoj upravnopravnoj teoriji. V. npr.: Đerđa, Dario, Zaštita legitimnih očekivanja u upravnom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, broj 1/13.
^ 3 V. članak 55. Ustava Republike Hrvatske.
^ 4 Šire o tome v. npr. u: Rajko, Alen, Pojam „iznimno“ u sadržaju propisa treba doista tumačiti kao iznimku (Primjeri iz upravnosudske prakse)“, u: XXXVII. tradicionalno savjetovanje Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse – Godišnjak 29, Hrvatsko društvo za građanskopravne znanosti i praksu i Organizator, Zagreb, 2022.
