U saborskoj se proceduri trenutno nalazi Prijedlog Zakona o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u tekstu: Zakon) čiji je cilj uskladiti domaće s europskim zakonodavstvom. Ovim se Zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019, str. 1.) (u tekstu: Direktiva o digitalnom sadržaju).
Direktivom o digitalnom sadržaju utvrđuju se pravila koja se odnose na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga (naglasak je na isporuci digitalnog sadržaja/usluge i usklađenosti digitalnog sadržaja/usluge s ugovorom), pravnim sredstvima u slučaju neusklađenosti ili neisporuke te načinima ostvarivanja tih pravnih sredstava, i preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. U kontekstu digitalnih sadržaja i usluga postoji pravna praznina u zakonodavstvu Europske unije. U većini država članica nema posebnog nacionalnog zakonodavstva koje sveobuhvatno uređuje navedeno područje, a i u onim segmentima u kojima je navedeno područje uređeno u određenim državama članicama Europske unije, pravna uređenja se u njima razlikuju.
Direktiva o digitalnom sadržaju obuhvaća: podatke koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku (npr. glazba, internetski videozapis itd., to jest, streaming glazbe i videa putem, primjerice, Spotifya i Netflixa), usluge kojima se omogućuju stvaranje, obrada ili pohrana podataka u digitalnom obliku (npr. pohrana podataka u oblaku), usluge kojima se omogućuje razmjena podataka (npr. Facebook, YouTube itd.) te sve trajne nosače podataka koji se rabe isključivo kao nosači digitalnog sadržaja (npr. DVD-ovi). Over the top (OTT) interpersonalne komunikacijske usluge, paketi ugovora i obrada osobnih podataka također su uključeni u područje primjene Direktive o digitalnom sadržaju.
Područje primjene Zakona odnosi se na svaki ugovor u kojem trgovac isporučuje potrošaču digitalni sadržaj ili digitalne usluge, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti cijenu. Primjenjuje se i kada potrošač ne plati cijenu, ali dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu, osim ako se dostavljeni osobni podatci obrađuju isključivo u svrhu isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili kako bi trgovac bio u skladu s pravnim zahtjevima.
Zakonom se, dakle, propisuju pravila o:
1) usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom na način da se odrede subjektivne i objektivne pretpostavke i rokovi sukladno kojim se smatra daje digitalni sadržaj ili usluga usklađena
2) načinima isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge
3) preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u smislu određivanja pretpostavki i uvjeta pod kojima je takva preinaka dopuštena
4) pravnim sredstvima u slučaju kršenja odredbi Zakona, i to:
a) propisivanje ovlaštenih tijela za provođenje nadzora nad provedbom odredaba Zakona
b) propisivanje prikladnih i učinkovitih prekršajnih sankcija u slučaju da trgovac postupa protivno odredbama ovoga Zakona.
Od primjene ovoga Zakona izuzeti su ugovori o: kupoprodaji robe (koji su uređeni Direktivom (EU) 2019/771), pristupu internetu, tekstualne poruke (kao što su SMS poruke), uz iznimku brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, zdravstvenoj skrbi, uslugama kockanja, financijskim uslugama, softveru koji trgovac nudi na temelju besplatne i otvorene licence (pri čemu se ne plaća cijena, a osobni podatci koje potrošač dostavi obrađuju se isključivo u svrhu poboljšanja tog konkretnog softvera), digitalnom sadržaju kada je on dio nastupa ili događanja, poput digitalnih kinematografskih projekcija, digitalnom sadržaju koji pružaju tijela javnog sektora.
Ako jedan ugovor između istog trgovca i istog potrošača u paketu uključuje elemente isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge i elemente pružanja drugih usluga ili robe, ovaj Zakon primjenjuje se samo na elemente ugovora koji se tiču digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Odredbe ovog Zakona neće utjecati na primjenu propisa kojim se uređuju opća potrošačka prava u dijelu koji se odnosi na sklapanje, učinke ugovora ili posljedice raskida ugovora, u mjeri u kojoj oni nisu uređeni ovim Zakonom. Osim toga, Zakon neće utjecati u istoj mjeri niti na primjenu općeg propisa obveznog prava kojim je uređeno sklapanje, valjanost, ništetnost ili posljedice raskida ugovora. Pravo Unije o zaštiti osobnih podataka primjenjuje se na sve osobne podatke koji se obrađuju u vezi s ugovorima iz područja primjene Zakona te u slučaju proturječnosti između odredaba ovoga Zakona i prava Unije o zaštiti osobnih podataka, pravo Unije ima prednost.
Budući da se potrošači i poduzeća trenutno ne mogu osloniti na potpuno usklađena ugovorna prava u određenim ključnim područjima u pogledu isporuke digitalnog sadržaja ili usluga, nova bi regulativa trebala znatno povećati pravnu sigurnost i olakšati isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga širom Unije.
Lucija Prkačin, mag. iur.
