Pomilovanje, kao ovlast predsjednika Republike Hrvatske, propisano je člankom 98. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.), dok je sam institut pomilovanja reguliran Zakonom o pomilovanju („Narodne novine“ br. 175/03. – dalje u tekstu Zakon).
Pomilovanje je "akt milosti državnog poglavara kojim se u pojedinačnom slučaju potpuno ili djelomično obustavlja izvršavanje kazne ili drugih kaznenopravnih mjera ili se izrečena sankcija zamjenjuje nekom drugom"1.
Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrečene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice (članak 1. stavak 2.).
Iz navedene odredbe, jasno je da se pomilovanje može dati samo za kaznena djela, ali ne i za prekršaje, a može se dati i za djela propisana kaznenim zakonima koji su ukinuti.
Pomilovanjem se poimence određenoj osobi daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda, daje se prijevremena rehabilitacija, ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ili protjerivanje stranca iz zemlje (članak 2.).
Pomilovanjem se ne dira u prava trećih osoba koja se temelje na osudi. „Načelo očuvanja prava trećih osoba isključuje mogućnost da se ta prava ukinu ili izmijene zbog promijenjene situacije nastale pomilovanjem jer se pomilovanje tiče samo kaznenopravnih, a ne i građanskopravnih posljedica zločina.“2
Za napomenuti je da davanje pomilovanja nije uvjetovano dužinom izdržane kazne, međutim, molba za pomilovanje može se podnijeti tek nakon pravomoćnosti presude i ne odgađa izvršenje kazneno pravne sankcije.
Sam postupak pomilovanja pokreče se podnošenjem molbe za pomilovanje.
Molbu može podnijeti osuđena osoba ili osoba ovlaštena na podnošenje žalbe u korist optuženika, a predaje se Ministarstvu pravosuđa i uprave - Odjel za pomilovanja. Ukoliko se osuđenik nalazi na izvršavanju kazne zatvora, molbu nadležnom tijelu podnosi preko kaznionice ili zatvora u kojoj izvršava kaznu. U tom slučaju, kaznionica ili zatvor je obvezna pri dostavljanju molbe priložiti i izvješće o ponašanju osuđenika, stanju njegova fizičkog i psihičkog zdravlja i drugim podacima relevantnim za rješavanje molbe. Molba treba sadržavati:
- naziv suda koji je donio presudu prvog stupnja i broj presude, osobne podatke osobe koja traži pomilovanje, podatke o obiteljskim i socijalnim prilikama (npr. broj djece, posebno maloljetne, obvezu uzdržavanja, zdravstveno stanje i zdravstveno stanje članova obitelji, ostvaruje li obitelj prihode i od čega, kao i sve one okolnosti za koje se da mu idu u prilog).
Osobe koje su umjesto osuđenika ovlaštene podnijeti molbu su: bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj.
Po primitku molbe, Ministarstvo će obavijestiti od kaznionicu ili zatvor, sud koji je izrekao presudu prvog stupnja i suca izvršenja od kojih će tražiti podatke važne za sastavljanje izvješća o molbi te ovisno od slučaja do slučaja i od drugih državnih tijela, ustanova, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih subjekata, zatražiti sve potrebne i važne podatke za sastavljanje izvješća o molbi.
Nakon prikupljenih podataka, Ministarstvo sastavlja izvješće o molbi koje osobito mora sadržavati: osobne podatke osuđenika, podatke o radu, obrazovanju i ponašanju osuđenika, podatke o zdravstvenom stanju osuđenika i njegovim obiteljskim prilikama (broj djece, posebno malodobne, obveze uzdržavanja), činjenični opis kaznenog djela, zakonski naziv i članak Kaznenog zakonika, podatke o presudi (naziv suda prvog stupnja, broj i datum presude), podatke o pravomoćno izrečenoj kaznenopravnoj sankciji uz navođenje okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri izboru vrste i mjere kazne kao olakotne odnosno otegotne okolnosti, podatke o izvršenju kazne (gdje izvršava kaznu i kada je započeto izvršavanje kazne), za osobu koja nije upućena na izvršavanje kazne podatke o razlozima zbog kojih osuđena osoba nije upućena na izvršavanje kazne i do kada joj je odgođeno izvršenje, je li osuđenik na uvjetnom otpustu i do kada, podatke o smanjenju ili zamjeni kazne (izvanrednim ublažavanjem kazne, oprostom ili pomilovanjem), podatak je li podnesen zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, podatke o ponašanju osuđenika (pridržavanju pravila i naredbi uprave zatvora i kaznionica, odnos prema drugim osuđenicima i zaposlenicima, pogodnostima i mjerama stegovnog kažnjavanja i sl.), podatke o ranijoj osuđivanosti (za koja kaznena djela, na koju kaznu i je li kazna izvršena), podatke o naknadi ili umanjenju štete prouzrokovane kaznenim djelom i stručnu ocjenu o osobnim svojstvima osuđenika, stručnu procjenu o sklonosti ponavljanju počinjenja kaznenih djela i ocjenu o tome u kojoj je mjeri izvršeni dio kazne utjecao na osuđenika. Izvješće o molbi, također sadrži i obrazložen prijedlog ministra pravosuđa.
Nakon sastavljanja izvješća isto se dostavlja Predsjedniku Republike koji o pomilovanju donosi odluku na temelju diskrecijske ocjene. Predsjednikova odluka temelji se na njegovoj ocjeni svrhovitosti pomilovanja za svaki konkretna slučaj. Ustavom nije dozvoljeno prenošenje ove ovlasti predsjednika na neku drugu osobu, nego u skladu s člankom 106. Ustava, Predsjedniku mogu pomagati savjetodavna tijela čije članove imenuje i razrješuje sam Predsjednik.U Hrvatskoj je takvo tijelo bila Komisija za pomilovanja, koja je prestala djelovati Odlukom o prestanku važenja odluke o imenovanju predsjednika i članova komisije za pomilovanja Republike Hrvatske do 5. veljače 2016. godine, a koju je donijela tada aktualna predsjednica Republike Hrvatske. Nakon donošenja navedene Odluke nikada se nije donijela nova odluka, odnosno nije se imenovala nova komisija za pomilovanja. Naime, sam Zakon ne spominje Komisiju za pomilovanja kao sudionika postupka niti je propisano da se predsjednik mora savjetovati s Komisijom za pomilovanja budući da je ista imala samo savjetodavnu ulogu, a konačna odluka je uvijek u ovlasti predsjednika.
Odluka o pomilovanju osuđeniku se dostavlja putem Ministarstva pravosuđa i uprave.
Sve odluke o pomilovanju objavljuju se u službenom glasilu Republike Hrvatske te na taj način pomilovanja postaju javan postupak na koji se način smanjuje mogućnost da akt pomilovanja bude akt neograničene političke samovolje.
Ukoliko molba bude odbijena, Zakon propisuje kada se ista može ponoviti, pa tako:
- ako je presudom izrečena kazna do tri godine zatvora ili blaža kazna, molba se može ponoviti nakon šest mjeseci
- ako je presudom izrečena kazna iznad tri godine zatvora, molba se može ponoviti nakon godine dana od dana posljednje odluke o pomilovanja
- ako je izrečena kazna doživotnog zatvora, molba se može se ponoviti nakon deset godina od dana donošenja prve odluke o pomilovanju te se može ponoviti nakon tri godine od dana posljednje odluke o pomilovanju.
Institutom pomilovanja izvršna vlast može ublažavati, nadzirati ili ukidati sudske odluke.
Akt pomilovanja zapravo ima funkciju posebne zakonske norme kojom se derogira opća zakonska norma. „Ako se aktom pomilovanja in concreto odlučuje o sudbini neposredne (automatske) primjene zakona (u slučaju pravnih posljedica osude kod kojih nije potrebno, ali nije ni moguće donositi neki poseban sudski ili drugi pojedinačni pravni akt), onda se aktom pomilovanja u izvjesnom smislu... 'derogira' i sam zakon odnosno isključuje mogućnost njegove konkretne primjene u onom dijelu koji se odnosi na konkretnu pravnu posljedicu osude.“3
Iako akt pomilovanja nije sudski akt, on je „jači“ od presude, štoviše pomilovanjem se presuda derogira u smislu da zaustavlja zakonsko kažnjavanje počinitelja ali se ne poništava sudska presuda o krivnji osobe.
O institutu predsjedničke milosti često se izvještava u negativnom kontekstu jer su ga pojedini hrvatski predsjednici koristili često, a pomilovanja davali i krajnje problematičnim slučajevima.
Pa tako, Franjo Tuđman, je u deset godina mandata pomilovao nešto više od 3000 osuđenih; Stjepan Mesić, u svoja dva mandata od 2000. do 2010. godine pomilovao je ukupno 787 osuđenika; Ivo Josipović pomilovao je u pet godina predsjedničkog mandata, od 2010. do 2015., 247 pravomoćno osuđene osobe, dok je za mandata Kolinde Grabar-Kitarović od 2015. do 2020. godine, pomilovano 67 osuđenika. Sva pomilovanja Mesića, Josipovića i Grabar-Kitarović, u skladu s danas važećim Zakonom objavljena su u Narodnim novinama, dok pomilovanja predsjednika Tuđmana nisu jer u njegovo vrijeme nije postojala takva zakonska obveza objave pomilovanja i njegove odluke se čuvaju u Državnom arhivu.
Danas aktualni predsjednik Zoran Milanović, iako je od 2020. godine zaprimio 274 zahtjeva za pomilovanje, nije pomilovao niti jednu osobu i stava je da institut pomilovanja treba ukinuti.
Budući da se danas važeći Zakon o pomilovanju nije mijenjao niti dopunjavao posljednjih 16 godina, Vlada Republike Hrvatske usvojila je prijedlog Zakona o pomilovanju te je na sjednici Hrvatskog sabora koja je održana 20. rujna 2019. donesen zaključak da se sa 77 glasova "za", 17 "protiv“ i 13 "suzdržanih", prihvaća Prijedlog zakona, a sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja uputili su se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona. Slijedom navedenoga, tadašnja Vlada je na sjednici održanoj 31. listopada 2019. godine, usvojila Konačni prijedlog Zakona o pomilovanju te je isti uvršten i na dnevni red 15. i 16. sjednice 9. saziva Hrvatskoga sabora. Međutim, iako je sve išlo u prilog izglasavanju novog Zakona o pomilovanju koji bi bio usklađen s Kaznenim zakonom te je javnost uveliko bila upoznata s njegovim sadržajem, o istome se nikada nije raspravljalo.
O Konačnom prijedlogu zakona o pomilovanju pisali smo u ovoj rubrici, u kolumni pod naslovom Zakon o pomilovanju.
Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.
Izvori:
- Ustav Republike Hrvatske, NN, br. 85/2010.
- Zakon o pomilovanju, NN, br. 175/2003.
- Kurtović, A.: Pomilovanje u kaznenom pravosuđu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, br. 2, 2003.
- Novoselec, P., Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2009.
- Pihler, S., Prilog o raspravi o pomilovanju, Pravni život, br. 6-7
- https://www.sabor.hr/hr/sjednice/pregled-dnevnih-redova
___________________________________________________________
^ 1 Novoselec, P., Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2009. g., str. 502
^ 2 Kurtović, A., Pomilovanje u kaznenom pravosuđu (U povodu novoga Zakona o pomilovanju), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 10, br. 2, Zagreb, 2003. g., str. 502
^ 3 Pihler, S., Prilog o raspravi o pomilovanju, Pravni život, br. 6-7, 1987. g., str. 688
