Trenutno važeći Zakon o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21., dalje: Zakon) gotovo u cijelosti je na snazi od 31. srpnja 2021., a istim propisom se, uz ostalo, propisuju mjere u svrhu sprječavanja i smanjenja određenih plastičnih proizvoda u okoliš, posebno vodeni okoliš, i na zdravlje ljudi te promicanja prelaska na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima te time ujedno doprinošenja učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
Međutim, člankom 192. Zakona propisano je da pojedine odredbe naknadno stupaju na snagu, pa je tako i propisano da članak 17. stavak 2. ovoga Zakona stupa na snagu 1. siječnja 2022.
Naime, navedeni članak 17. Zakona, a kojim se uređuju ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, u svom stavku 2. propisuje zabranu stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje uz iznimku vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, a što je sukladno Direktivi (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje.
Dakle, u prethodno navedenoj odredbi koriste se u bitnome tri termina, i to plastične vrećice za nošenje, lagane plastične vrećice za nošenje i vrlo lagane plastične vrećice za nošenje. U tom smislu potrebno je odredbu članka 17. stavka 2. Zakona dovesti u vezu s odredbama članka 4. stavka 1. Zakona kojima se definiraju pojedini pojmovi iz ovoga Zakona.
Tako se pojam „plastična vrećica za nošenje“ definira kao vrećica za nošenje s ručkom ili bez ručke, koja je izrađena od plastike, a koja se daje ili prodaje potrošačima na prodajnom mjestu robe ili proizvoda (točka 54.), nadalje, „lagane plastične vrećice za nošenje“ su plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrometara (točka 21.), dok se pojam „vrlo lagana plastična vrećica za nošenje“ definira kao plastična vrećica za nošenje s debljinom stijenke manjom od 15 mikrometara i koja se koristi isključivo zbog higijenskih razloga ili koja služi isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane (točka 85.).
Prema tome, navedena zabrana stavljanja na tržište odnosi se na kategoriju plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke od 15 do 50 mikrometara, odnosno dopušteno je stavljanje na tržište plastičnih vrećica koje su tanje od 15 mikrometara i koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane (dakle, ne bi se mogle koristiti na prodajnim mjestima gdje se ne prodaje hrana), uz napomenu da se plastične vrećice za nošenje koje su deblje od 50 mikrometara i koje služe za višekratnu upotrebu i dalje mogu prodavati.
Dakako da postupanje protivno zabrani iz članka 17. stavka 2. Zakona za sobom povlači i određene pravne posljedice, pa je tako u prekršajnim odredbama članka 167. stavka 1. točke 2. Zakona propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba koja je stavila na tržište lagane plastične vrećice za nošenje osim vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje (članak 17. stavak 2.), s tim da će se za isti prekršaj novčanom kaznom u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi (stavak 2.), dok će se novčanom kaznom, također, u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti fizička osoba – obrtnik (točka 3.), odnosno fizička osoba (točka 4.).
Željko Kudrić, dipl. iur.
