c S
U središtu

Kada smještaj u zatvoru predstavlja ponižavajuće postupanje

31.10.2022

Nečovječni i ponižavajući uvjeti u zatvoru mogu biti jedan od osnova podnošenja tužbe protiv odgovorne države radi naknade štete koju zatvorenik/osuđenik trpi zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta smještaja u zatvorskim jedinicama te se po utvrđivanju da je uslijed takvih uvjeta boravka nastupila šteta koja se može podvesti pod članke 23. i 25. Ustava odnosno članak 3. Konvencije, tužitelju određuje pravična naknada. Spomenute odredbe Ustava i Konvencije zabranjuju zlostavljanje propisujući da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo te da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

Tužiteljima koji nisu zadovoljni sudskom zaštitom njihovog prava na zabranu zlostavljanja u penalnoj ustanovi ostaje i mogućnost podnošenja ustavne tužbe. Ustavni sud prvenstveno provjerava dopuštenost ustavne tužbe, odnosno, je li podnositelj ustavne tužbe prije nego se obratio Ustavnom sudu iscrpio pravni put koji propisuje Zakon o izvršavanju kazne zatvora prije korištenja kompenzatornog pravnog sredstva, odnosno tužbe za naknadu štete zbog uvjeta u zatvoru (je li koristio preventivno sredstvo za neprimjerene uvjete u zatvoru sukladno Zakonu o izvršenju kazne zatvora, dalje: ZIKZ), te ukoliko je takav pravni put iscrpljen, pristupit će se ocjeni osnovanosti navoda iz ustavne tužbe. Pritom je Ustavni sud u odluci broj: U-III-3047/2019 od 29. ožujka 2022. zauzeo stajalište da neće za dopuštenost ustavne tužbe od podnositelja koji prije 10. rujna 2020. nisu pravilno iscrpili pravni put zahtijevati da su prije podnošenja tužbe za naknadu štete zbog uvjeta u zatvoru kao kompenzatornog pravnog sredstva koristili preventivno pravno sredstvo na temelju ZIKZ-a, zbog predvidljivosti norme (v. točke 14. do 20. navedene odluke Ustavnog suda).

Za procjenu usklađenosti s člancima 23. i 25. Ustava i člankom 3. Konvencije promatrati se mogu brojni aspekti uvjeta u penalnim ustanovama - prenapučenost, pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim  zahtjevima, zdravstvena zaštita, uvjeti smještaja za nepušače, adekvatna prehrana i higijena zatvorenika te čistoća zatvorskog prostora te posteljine i odjeće zatvorenika, kao i telefonski kontakti s obitelji te pojećivanje. Tijekom ustavnosudskog postupka podatke o prethodnom daje ona penalna ustanova ili njen pripadajući specijalizirani dio (npr. to može biti i Centar za dijagnostiku ili Bolnica za osobe lišenje slobode) u odnosu na koju je zatvorenik podnosio pritužbe na uvjete boravka, potom pokrenuo parnični postupak i podnio ustavnu tužbu.

Ustavni sud prilikom ocjene opravdanosti i osnovanosti ustavne tužbe u odnosu na uvjete boravka u penalnim ustanovama izgradio je načelna stajališta pozivajući se na odluke ESLJP-a u predmetima Labita protiv Italije1 Lonić protiv Hrvatske2, te Muršić protiv Hrvatske3 i Aden Ahmed protiv Malte4. Sažeto, načelnim stajalištima potpuno se zabranjuje mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje neovisno o okolnostima i ponašanju žrtve što proizlazi iz članaka 23. i 25. Ustava te članak 3. Konvencije; Da bi trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja moglo doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije, mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Međutim, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru5; kod predmeta o navodnim neprikladnim uvjetima u zatvoru "ne može se strogo primjenjivati načelo affirmanti incumbit probatio (onaj koji nešto navodi mora dokazati taj navod), jer u takvim slučajevima samo državna tijela imaju pristup informacijama kojima se mogu potvrditi ili pobiti navodi o neprikladnim zatvorskim uvjetima. Stoga bi se podnositelji zahtjeva mogli suočiti s poteškoćama u dokazivanju prigovora povezanog s uvjetima u zatvoru. Unatoč tome, od podnositelja se ipak očekuje da dostave detaljan opis činjenica na koje prigovaraju i da pruže u najvećoj mogućoj mjeri nekakve dokaze koji potkrepljuju njihove prigovore"6. Važno je istaknuti da su usvojena mjerodavna načela i standardi za ocjenu prenapučenosti zatvora iznesena u predmetu Muršić protiv Hrvatske, a koja sažeto glase:

(1) u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku,

(2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije,

(3) oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:
(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;
(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;
(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru;

(4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru te će se u takvim slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima,

(5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju.

Neadekvatnost uvjeta u hrvatskim penalnim ustanovama potvrđena je u nedavno riješena tri predmeta pred ESLJP-om7 u kojima je utvrđena povreda članka 3. Konvencije radi neodgovarajućih uvjeta smještaja u zatvorima u Zagrebu i Varaždinu te u Kaznionici u Lepoglavi, gdje nedostatak osobnog prostora u ćelijskim prostorijama nije uspješno kompenziran mogućnošću slobodnog kretanja zatvorenika na odjelu izvan ćelije slijedom čega su uvjeti smještaja utvrđeni neodgovarajućima. Naime, vremenska razdoblja u kojima su zatvorenici i ujedno podnositelji zahtjeva ESLJP-u raspolagali s manje od 3 m2 osobnog prostora nisu bila povremena niti kratkotrajna zbog čega je ESLJP podnositeljima dosudio naknadu za nematerijalnu štetu zbog povrede Konvencije.8

Ustavni sud je implementirao pravnu stečevinu EU-a te pravnu praksu ESLJP-a u svoje odluke te postavio standarde procjene jesu li pojedini podnositelji ustavnih tužbi boravili u penalnim ustanovama u nečovječnim i ponižavajućim uvjetima kako bi potom, primjenom postavljenih načelnih stajališta na svaki konkretni slučaj, mogao utvrditi jesu li podnositelju povrijeđena prava iz članaka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije.9 U izrekama odluka u kojima je Ustavni sud utvrdio postojanje povreda Ustava/ Konvencije vezano uz boravak zatvorenika u penalnim ustanovama osporene odluke parničnih sudova su ukidane i predmeti su vraćeni redovnim sudovima na ponovni postupak.

Ivana Đuras, dipl. iur., viša ustavnosudska savjetnica



^ 1 [Vv], zahtjev br. 26772/95, § 119., presuda od 6. travnja 2000.

^ 2 zahtjev  br. 8067/12, § 67., presuda od 4. prosinca 2014. i § 71.

^ 3 [Vv], zahtjev br. 7334/13, §§ 136. - 141.

^ 4 zahtjev br. 55352/18, § 88., presuda od 23. srpnja 2013. 

^ 5 vidi odluke Ustavnog suda broj: U-IIIBi-890/2012 od 4. svibnja 2016. ("Narodne novine" broj 54/16.); U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 8/18.)

^ 6 vidi točku 23.3. odluke Ustavnog suda broj: U-III-3047/2019 od 29. ožujka 2022.

^ 7 Hrnčić, Katanović & Mihovilović i Kopić, presude broj: 53563/16, 18208/19 i 16789/19 od 29. rujna 2022.

^ 8 Ustavni sud je ustavne tužbe koje su prethodile postupku pred ESLJP-om odbio kao neosnovane, dok je u jednom slučaju ustavnu tužbu odbacio rješenjem jer je utvrđeno da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

^ 9 recentne odluke Ustavnog suda u kojima je utvrđena povreda vezana uz uvjete u zatvoru, U-III-1192/2018 od 26. studenoga 2020., U-III-3643/2018 od 25. lipnja 2020., U-III-1267/2017 od 15. srpnja 2021., U-III-221/2018 od 13. srpnja 2021., U-III-4209/2017 od 1. travnja 2021., U-III-2798/2016 od 17. rujna 2020., U-III-2774/2018 od 10. prosinca 2020., U-III-845/2018 od 26. studenoga 2020., U-III-4307/2018 i U-III-4308/2018 od 9. rujna 2020.