Primjena odredbi Konvencije o najnižim standardima socijalne sigurnosti Međunarodne organizacije rada

Uvod

Na temelju Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji, Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo je Konvenciju o najnižim standardima socijalne sigurnosti, s time da je notifikacijom o sukcesiji preuzeta obveza primjenjivanja dijelova I- VI, VIII, X, te odgovarajućih odredbi dijelova XI - XIV Konvencije.

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada je na zasjedanju od 4. lipnja 1958. godine u Ženevi, odlučila prihvatiti određene prijedloge u vezi s najnižim standardima socijalne sigurnosti na način da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije. 

Zdravstvena zaštita

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje, ako njihovo stanje zahtijeva zdravstvenu zaštitu preventivne ili kurativne naravi, time da osigurani slučaj obuhvaća svaku bolest bez obzira na njen uzrok, kao i trudnoću i porod i njihove posljedice.

Krug zaštićenih osoba obuhvaća:

(a) propisane kategorije zaposlenika koje čine najmanje 50% svih zaposlenika, kao i njihove supruge i djecu; ili

(b) propisane kategorije ekonomski aktivnog stanovništva koje čine najmanje 20% svih stanovnika, kao i njihove supruge i djecu; ili

(c) propisane kategorije stanovnika koje čine najmanje 50% svih stanovnika; ili

(d) kad je na snazi izjava dana na temelju članka 3., propisane kategorije zaposlenika koji čine najmanje 50% svih zaposlenika u industrijskim poduzećima koja zapošljavaju 20 ili više osoba, kao i njihove supruge i djecu.

Davanje obuhvaća najmanje:

(a) za bolest,

(i) njegu koju pruža liječnik opće prakse, uključujući kućne posjete;

(ii) njegu koju pruža liječnik specijalist u bolnicama za bolničke i vanbolničke pacijente, i njegu koju pruža liječnik specijalist dostupnu izvan bolnice;

(iii) osnovne farmaceutske proizvode koje prepišu liječnici ili druge stručne osobe; i

(iv) smještaj u bolnicu kad je to potrebno; i

(b) za trudnoću i porod i njihove posljedice,

(i) njegu prije, za vrijeme i nakon poroda koju pružaju liječnici ili kvalificirane primalje; i

(ii) smještaj u bolnicu kad je to potrebno.

Ujedno se od korisnika ili njegovog uzdržavatelja može zahtijevati sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite, time da pravila o sudjelovanju moraju biti takva da ista ne predstavljaju prevelik teret.

Davanje za bolest

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za bolest gdje osigurani slučaj obuhvaća nesposobnost za rad uslijed bolesti koja ima za posljedicu gubitak zarade, kako je utvrđen nacionalnim zakonima i drugim propisima.

Kada su zaštićene određene kategorije zaposlenika ili određene kategorije ekonomski aktivnog stanovništva davanje, odnosno kada su zaštićeni svi stanovnici čije imovinsko stanje za vrijeme osiguranog slučaja ne prelazi propisane granične iznose davanje mora biti u obliku obročne isplate.

Davanje za nezaposlenost

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za nezaposlenost gdje osigurani slučaj obuhvaća gubitak zarade, kako je utvrđen nacionalnim zakonima i drugim propisima, zbog nemogućnosti pronalaženja odgovarajućeg zaposlenja za zaštićenu osobu koja je sposobna i raspoloživa za rad.

Davanje za nezaposlenost mora se osigurati za sve vrijeme trajanja osiguranog slučaja, osim što može biti ograničeno:

(a) kada su zaštićene određene kategorije zaposlenika, na 13 tjedana unutar razdoblja od 12 mjeseci, ili

(b) kada su zaštićeni svi stanovnici čije imovinsko stanje za vrijeme osiguranog slučaja ne prelazi propisane granične iznose, na 26 tjedana unutar razdoblja od 12 mjeseci.

Davanje za starost

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za starost, time da osigurani slučaj obuhvaća starost iznad propisane dobi, odnosno da najviša propisana dob mora biti 65 godina starosti ili neka viša životna dob koju je utvrdila nadležna vlast uzevši u obzir radnu sposobnost starijih osoba u dotičnoj zemlji.

Navedeno davanje mora se, u osiguranom slučaju, osigurati barem:

(a) zaštićenoj osobi koja je prije nastanka osiguranog slučaja navršila, u skladu s propisanim pravilima, kvalificirajuće razdoblje koje može biti 30 godina uplaćivanja doprinosa ili 20 godina prebivanja; ili

(b) kada su, u načelu, zaštićene sve ekonomski aktivne osobe, zaštićenoj osobi koja je navršila propisano kvalificirajuće razdoblje uplaćivanja doprinosa i za koju je, dok je radila, uplaćen propisani prosječni godišnji broj doprinosa.

Nadalje, kada je davanje uvjetovano naj­kraćim razdobljem uplaćivanja doprinosa ili zaposlenja, umanje­no davanje mora se osigurati barem:

(a) zaštićenoj osobi koja je prije nastanka osiguranog slučaja navršila, kvalificirajuće razdoblje od 15 godina uplaćivanja doprinosa ili zaposlenja; ili

(b) kada su, u načelu, zaštićene sve ekonomski aktivne osobe, zaštićenoj osobi koja je navršila propisano kvalificirajuće razdoblje uplaćivanja doprinosa i za koju je, dok je bila sposobna za rad, uplaćena polovica propisanog prosječnog godišnjeg broja doprinosa.

Davanje za ozljedu na radu

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za ozljedu na radu, time da osigurani slučajevi, ako je to posljedica ozljede na radu ili propisane profesionalne bolesti, obuhvaćaju:

(a) bolest;

(b) nesposobnost za rad nastalu kao posljedica takvog stanja koje sa sobom povlači gubitak zarade;

(c) potpuni ili djelomični gubitak sposobnosti za zarađivanje iznad propisanog stupnja, kada je vjerojatno da će biti trajan, ili odgovarajuće smanjenje tjelesne sposobnosti;

(d) gubitak uzdržavanja udovice ili djeteta nastao kao posljedica smrti uzdržavatelja; udovici se pravo na davanje može uvjetovati pretpostavkom njezine nesposobnosti da se sama uzdržava.

Za bolest, davanje obuhvaća zdravstvenu zaštitu koja obuhvaća:

(a) njegu koju pružaju liječnik opće prakse i liječnik specijalist za bolničke i vanbolničke pacijente, uključujući kućne posjete;

(b) zaštitu zubi;

(c) bolničarsku njegu u kući ili bolnici ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi;

(d) smještaj u bolnicama, domovima za oporavak, sanatorijima ili drugim zdravstvenim ustanovama;

(e) opskrbu stomatološkim, farmaceutskim i drugim medicinskim ili kirurškim materijalom, uključujući proteze, njihovo održavanje, i naočale; i

(f) njegu koju pružaju osobe neke druge struke, zakonski priznate kao srodne medicinskoj struci, pod nadzorom liječnika ili stomatologa.

Obiteljsko davanje

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati obiteljsko davanje, koje mora imati oblik:

(a) obročne isplate koja se isplaćuje svakoj zaštićenoj osobi koja je navršila propisano kvalificirajuće razdoblje; ili

(b) osiguranja djeci ili za djecu hrane, odjeće, stana, odmora ili pomoći u kući; ili

(c) kombinacije davanja utvrđenih u prethodnim podstavcima.

Davanje za majčinstvo

Svaka članica za koju je ovaj dio ove Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za majčinstvo, time da krug zaštićenih osoba obuhvaća:

(a) sve žene u propisanim kategorijama zaposlenika, koje kategorije čine najmanje 50% svih zaposlenika, i, za zdravstveno davanje za majčinstvo, također supruge muškaraca u tim kategorijama; ili

(b) sve žene u propisanim kategorijama ekonomski aktivnog stanovništva, koje kategorije čine najmanje 20 posto svih stanovnika, i, za zdravstveno davanje za majčinstvo, također supruge muškaraca u tim kategorijama.

(e) sve žene u propisanim kategorijama zaposlenika koji predstavljaju najmanje 50% svih zaposlenika u industrijskim poduzećima koja zapošljavaju 20 ili više osoba, i, za zdravstveno davanje za majčinstvo, također supruge muškaraca u tim kategorijama. 

Zdravstvena zaštita obuhvaća najmanje:

(a) njegu prije, za vrijeme i nakon poroda koju pruža liječnik ili kvalificirana primalja; i

(b) smještaj u bolnicu kad je to potrebno.

Davanje za invalidnost

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje za invalidnost, time da osigurani slučaj obuhvaća nesposobnost za obavljanje bilo koje plaćene djelatnosti u propisanom opsegu, za koju nesposobnost je vjerojatno da će biti trajna ili koja traje i nakon prestanka korištenja prava na davanje za bolest. 

Davanje mora imati oblik obročne isplate obračunate na sljedeći način:

(a) kada su zaštićene određene kategorije zaposlenika ili određene kategorije ekonomski aktivnog stanovništva.

(b) kada su zaštićeni svi stanovnici čije imovinsko stanje za vrijeme osiguranog slučaja ne prelazi propisane granične iznose.

Davanje članovima obitelji kada umre uzdržavatelj

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje kada umre njihov uzdržavatelj na način da osigurani slučaj obuhvaća gubitak sredstava za uzdrža­vanje udovice ili djeteta nastao kao posljedica smrti uzdržavatelja, time da se udovici pravo na davanje može uvjetovati pretpostavkom, njezine nesposobnosti da se sama uzdržava.

Krug zaštićenih osoba obuhvaća:

(a) supruge i djecu uzdržavatelja u propisanim kategorijama zaposlenika koje čine najmanje 50% svih zaposlenika; ili

(b) supruge i djecu uzdržavatelja u propisanim kategorijama ekonomski aktivnog stanovništva koje čine najmanje 20% svih stanovnika; ili

(c) sve udovice stanovnike i djecu stanovnike koji su izgubili svog uzdržavatelja i čije imovinsko stanje za vrijeme osiguranog slučaja ne prelazi granične iznose, ili

(d) supruge i djecu uzdržavatelja u propisanim kategorijama zaposlenika koji predstavljaju najmanje 50% svih zaposlenika u industrijskim poduzećima koja zapošljavaju 20 ili više osoba.

Mješovite odredbe

Ova Konvencija se ne primjenjuje na:

(a) osigurane slučajeve koji su nastali prije nego što je za dotičnu članicu stupio na snagu odgovarajući dio ove Konvencije;

(b) davanja u osiguranim slučajevima koji su nastali nakon što je za dotičnu članicu stupio na snagu odgovarajući dio ove Konvencije.

Također se odredbe ove Konvencije ne primjenjuje na pomorce i ribare koji love na moru, jer je zaštitu pomoraca i ribara koji love na moru, Međunarodna konferencija rada osigurala Konvencijom o socijalnoj sigurnosti pomoraca iz 1946. i Konvencijom o mirovinama pomoraca iz 1946. godine.

Alan Vajda, mag. iur.