Prijedlog Zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača trenutno se nalazi u proceduri u Hrvatskom Saboru. Prijedlogom Zakona se uređuju pravila parničnog postupka kojim se odlučuje o povredama prava potrošača iz brojnih područja, od općih prava potrošača, prava putnika, zaštite osobnih podataka, korisnika elektroničkih komunikacija, turističkih usluga, financija i drugih. Autorica u članku piše o najvažnijim novinama koje Prijedlog Zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača donosi.
Prijedlog Zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača donosi se radi unošenja u hrvatsko zakonodavstvo Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020) o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača koja je unesena u važeći Zakon o zaštiti potrošača i ograničava se na uređenje postupaka radi utvrđivanja ili zabrane određenih postupanja trgovaca. To ograničenje onemogućava parnice u kolektivnim sporovima radi obeštećenja pojedinačnih potrošača. Ako se utvrdi povreda kolektivnih interesa potrošača u postupku, potrošač naknadu štete može ostvarivati isključivo u pojedinačnoj parnici što zahtjeva još i plaćanje odvjetničkih troškova i troškova same parnice što je za brojne potrošače odvraćajući faktor radi kojeg se ne upuštaju u pokretanje parnice radi naknade štete. Ako se još uz to uzme u obzir i neizvjesnost i dugotrajnost postupaka, javila se potreba za izmjenom postojećih rješenja kako bi se omogućio pristup pravosuđu.
Glavni cilj Direktive o predstavničkim tužbama jest olakšati pristup pravosuđu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Predstavničke tužbe mogu se podnijeti radi povrede potrošačkih prava iz područja financija, prava putnika, zaštite osobnih podataka korisnika elektroničkih komunikacija, turističkih usluga itd. Prijedlogom Zakona uređuju se pravila postupka na temelju kojeg sud raspravlja i odlučuje o domaćim i prekograničnim predstavničkim tužbama. Prijedlogom Zakona propisana je izberiva mjesna nadležnost suda što znači da tužitelj može podnijeti tužbu sudu koji je nadležan u sjedištu tuženog ili tamo gdje je došlo do povrede prava potrošača čim bi se znatno smanjili troškovi postupka primjerice u slučaju kad tuženi ima sjedište van RH a tu u RH se događa ili se dogodila povreda prava.
Novost je u odnosu na postojeće rješenje, to da se prvi put uređuju pretpostavke aktivne legitimacije udruga za zaštitu prava potrošača kako bi se osigurala stručnost i neovisnost onih koji zastupaju potrošačke interese. Također se predviđa i mogućnost da javnopravna tijela koja su nadležna za potrošačke politike mogu podnijeti predstavničke tužbe i tako imati aktivnu ulogu u usklađenosti postupanja trgovaca s potrošačkim zakonodavstvom.
Prijedlogom Zakona također je predviđeno i to da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, kao ministarstvo koje je nadležno za zaštitu potrošača odlučuje o zahtjevima udruga za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe, a sam Popis bi se objavljivao na web stranicama Ministarstva kako bi potrošači znali kome se mogu obratiti. Uspostavio bi se i kontakt s Ministarstvom putem kojeg bi se mogle podnositi predstavke vezano za sumnje ispunjava li određena udruga uvrštena na Popis zakonske pretpostavke aktivne legitimacije. Na web stranicama Ministarstvo bi bilo dužno ažurirati informacije o predstavničkim tužbama (okončanima i u tijeku) temeljem informacija koje mu dostavlja trgovački sud. Propisana je obveza donošenja odluke o brisanju u slučaju da određeno tijelo više ne ispunjava kriterije iz članka 9. Prijedloga Zakona, kao i obveza Ministarstva da najmanje jednom u pet godina radi procjenu usklađenosti, prilikom čega će tijela biti dužna dostaviti dokaze o ispunjavanju kriterija temeljem kojih su i uvršteni na predmetni Popis. Osigurana je i mogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv odluka o uvrštavanju i o brisanju tako da nezadovoljna strana protiv te odluke može pokrenuti upravni spor.
Člankom 13. Prijedloga je propisano da svako ovlašteno tijelo može podnijeti predstavničku tužbu za utvrđenje (utvrđenje da je tuženik postupao suprotno odredbama Zakona), predstavničku tužbu za zabranu postupanja (zabranu postupanja koje predstavlja povredu Zakona), predstavničku tužbu za naknadu štete (naknadu imovinske i neimovinske štete oštećenicima uzrokovane povredom Zakona). Kako bi se osigurala sveobuhvatna zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača u konkretnim postupcima, pasivna legitimacija obuhvaća ne samo trgovca, već i druge subjekte čije je postupanje dovelo do povrede tako da se predstavnička tužba može podnijeti protiv pojedinog trgovca ili skupine trgovaca iz istog gospodarskog sektora čije je postupanje u suprotnosti sa Zakonom, komorskih i interesnih udruga trgovaca koje promiču protupravno postupanje ili protiv nositelja pravila postupanja trgovaca kojima se promiče korištenje nepoštene poslovne prakse, kako je ona definirana propisom kojim se uređuje nepoštena poslovna praksa.
Člankom 14. Prijedloga Zakona predviđena je i obveza da se prije podnošenja predstavničke tužbe u pisanom obliku dostavi prethodno upozorenje, ako se ne prekine s protupravnim postupanjem. Prethodno upozorenje ima cilj omogućiti postizanje sporazuma ovlaštenih tijela i trgovca, kako bi se izbjeglo pokretanje sudskog postupka te je ovim člankom propisano da se predstavnička tužba za utvrđenje i zabranu ne može podnijeti prije isteka roka od 30 dana od dostave prethodnog upozorenja, upravo kako bi se osigurao primjereni rok sporazumnog rješavanja određenog spora.
Predstavničkom tužbom se može zahtijevati naknada štete samo onih potrošača koji su izrazili volju da im se prava štite ovako. Potrošači mogu izraziti svoju volju do zaključenja glavne rasprave. Tako bi se osiguralo i specificiranje visine tužbenog zahtjeva, informiranje oštećenika i raspodjela iznosa naknade štete koji je utvrđen. Kako bi se osiguralo predujmljivanje troškova parnice, udruga koja je ovlašteni tužitelj u konkretnoj parnici, može zahtijevati od potrošača koji su izrazili volju da ih se zastupa u parnici za naknadu štete simboličnu naknadu za sudjelovanje u toj parnici a naknada ne smije biti viša od 70,00 eura.
Ovim Prijedlogom Zakona također je predviđena i medijacija kao jednostavniji i brži način rješavanja sporova. Kako bi se osiguralo da se sporovi rješavaju pred kvalificiranim i kompetentnim tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koji udovoljavaju propisanim kriterijima, propisano je da se prijedlozi za rješavanje spora podnose jednom od tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova sukladno Zakonu o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova („Narodne novine" br. 121/16. i 32/19.), kao posebnom propisu. Sukladno kriterijima iz navedenog Zakona, odabrana su sljedeća tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koja rješavaju sporove medijacijom:
1. Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori
2. Centar za mirenje pri Hrvatskom uredu za osiguranje
3. Profi Test d.o.o., Centar za mirenje „Medijator"
4. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi za medijaciju
5. Sud časti Hrvatske obrtničke komore
6. Centar za mirenje Hrvatske obrtničke komore.1
Kako dugotrajni postupci dovode u pitanje stvarnu zaštitu potrošača, žurnost je temeljno načelo upravljanja ovim postupkom.
Kako je za uspjeh predstavničke tužbe bitna informiranost, člankom 31. Prijedloga Zakona predviđa se, obavještavanje potrošača o predstojećim i postojećim predstavničkim tužbama. Ovlašteni tužitelji na svojim mrežnim stranicama moraju obavijestiti potrošače o predstavničkim tužbama koje su odlučili podnijeti, o statusu predstavničkih tužbi koje su podnijeli i ishodima takvih predstavničkih tužbi.
Člankom 33. Prijedloga Zakona propisuje se obveza Ministarstva dostavljati Europskoj komisiji informacije o pravomoćnim odlukama, zaključenim sudskim nagodbama u kolektivnim potrošačkim sporovima te strankama istih. Predmetni podaci dostavljaju se Europskoj komisiji koja temeljem svih podataka država članica ocjenjuje djelotvornost sustava predstavničkih tužbi na razini Europske unije i postoji li potreba revizije Direktive o predstavničkim tužbama. Informacije o pravomoćnim sudskim odlukama obuhvaćaju rješenja o odbacivanju predstavničke tužbe te presude kojima se meritorno odlučilo o tužbenim zahtjevima.
Ovim Zakonom bi se postigla djelotvornija postupovna zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača, bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, stvaranje veće dodane vrijednosti u gospodarstvu i viša razina pravne sigurnosti kako potrošača tako i trgovaca. Predviđeno stupanje na snagu ovog Zakona kada prođe proceduru je 25. lipnja 2023. godine.
Zorica Stojanović, mag. iur.
Izvor:
Prijedlog zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača
https://www.iusinfo.hr/AppendixExtCro/RDOCSB_HR/entid_2026217.PDF
