Kao i do sada, punim radnim vremenom smatra se redovni rad do najdulje 40 sati tjedno. No, prema članku 61. stavak 3. Zakona o radu radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. Dakle, mogućnost dodatnog rada prema ovako sročenoj odredbi imaju radnici koji rade u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ili kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu koje ukupno čini puno radno vrijeme.
Ugovor o radu za dodatni rad može se sklopiti samo s drugim poslodavcem (max. 8 sati tjedno/180 sati godišnje = 3,5 sata tjedno). Dakle, nikako s postojećim poslodavcem/poslodavcima.
Da bi se dodatni rad realizirao postojeći poslodavac ili poslodavci moraju dati pisanu suglasnost radniku za takav rad. Smatramo da bi poslodavac bio ovlašten i povući takvu suglasnost što bi značilo da bi nakon povlačenja suglasnosti dodatni rad radnika morao prestati.
Također, i prema članku 62. novog Zakona o radu, moguć je dodatni rad za radnike koji rade nepuno radno vrijeme. Prema stavku 2. toga članka radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno. Međutim, postoji iznimka. Naime, i takav radnik koji radi nepuno radno vrijeme, a čije je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako su svi poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.
Kad govorimo o nepunom radnom vremenu i plaćanju, treba ukazati na novu odredbu u dijelu Zakona o radu koji govori o nepunom radnom vremenu – radi se o članku 62. stavak 6. koji glasi: “(6) Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno”. To znači da se od 7. kolovoza 2014. (otkad se primjenjuje novi Zakon o radu) plaćanje nepunog rada obavlja prema načelu pro rata temporis, odnosno razmjerno vremenu (satnici) provedenom na poslu.