Donošenje Zakona o kombiniranom prometu predviđeno je Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj uniji i
Planom usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije za 2009. godinu, radi usklađivanja s
Direktivom Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza roba među državama članicama.
Zakonom se uređuju temeljni pojmovi i udaljenosti u kombiniranom prijevozu, oslobađanje od obveze plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta, oslobađanje od dozvola i kvota i oslobađanje od ograničenja prometa na cestama za sudionike kombiniranog prijevoza, kao i dokumenti koje tijekom svakog prijevoza vozač teretnog automobila u kombiniranom prijevozu mora imati.
Članak 3. točka 6. Zakona daje
definiciju kombiniranog prijevoza - prijevoz tereta pri kojem teretni automobili, prikolice, poluprikolice, s vučnim vozilom ili bez njega, izmjenjivi sanduci, ili kontejneri dužine od 20 stopa (6,096 m) ili više, rabe željeznicu ili unutarnje plovne putove ili pomorski prijevoz, pri čemu se početna ili završna dionica puta prelazi cestom od točke utovara tereta do najbližeg terminala za kombinirani prijevoz ili najbližeg pretovarnog kolodvora kao početne dionice, te od najbližeg terminala za kombinirani prijevoz ili najbližeg pretovarnog kolodvora do točke istovara tereta na završnoj dionici puta.
Budući da je glavna zadaća kombiniranog prijevoza da daljinski teretni prijevoz u cestovnom prometu preusmjerava na prijevoz tereta željeznicom,
člankom 4. određene su udaljenosti u kombiniranom prijevozu. Najveći dio prijevoza mora se obavljati željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili pomorskim prijevozom (više od 100 km zračne linije), dok se dio koji se obavlja cestom mora obavljati što je kraće moguće (unutar polumjera od najviše 100 km zračne linije od luke, odnosno unutar polumjera od najviše 60 km zračne linije od željezničkog terminala za kombinirani prijevoz ili pretovarnog kolodvora).
Radi poticanja razvoja kombiniranog prijevoza koji uključuje željeznicu, propisano je da se vlasnici ili korisnici motornih i priključnih vozila registriranih u Republici Hrvatskoj, koja se primarno koriste za prijevoz do ili od željezničkog terminala za kombinirani prijevoz ili željezničkog pretovarnog kolodvora (najmanje 80 takvih prijevoza godišnje), izuzimaju od obveze plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (
članak 7.).
Budući da se navedenim poticajem pogoduje vlasnicima vozila registriranih u Republici Hrvatskoj, ministar nadležan za poslove prometa, propisom utvrđuje cestovne pravce na kojima je prethodni i naknadni prijevoz izuzet od svih kvota i dozvola koje su utvrđene međunarodnim višestranim i dvostranim sporazumima, čime se potiče strane prijevoznike da na teritoriju Republike Hrvatske u većoj mjeri koriste ekološki prihvatljivije oblike prometa (
članak 8.).
Kako bi mogao iskoristiti pogodnosti koje su mu ovim Zakonom omogućene, vozač teretnog automobila mora dokazati da dio kombiniranog prijevoza uključuje ili će uključivati željeznicu, unutarnje plovne putove ili pomorski prijevoz, i to prijevoznim dokumentima koji su navedeni u
članku 10.
Ministar nadležan za poslove prometa trebao bi posebnim propisom, kojeg je dužan donijeti u roku 20 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, utvrditi terminale za kombinirani prijevoz i pretovarne kolodvore.
Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. osim odredaba vezanih uz oslobađanje od godišnje naknade za uporabu javnih cesta i dostavljanje dodatnih statističkih podataka Europskoj komisiji za potrebe izrade izvješća, koje stupaju na snagu danom pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Pripremila: Danijela Damjanović, mag.iur.
