Dana 28. veljače 2023. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je donio, a dana 23. ožujka 2023. objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva g. Brnabića utvrdivši da isti nije žrtva povrede prava na mirno uživanje vlasništva zbog toga što hrvatski sudovi njegovom branitelju nisu dodijelili troškove kaznenog postupka za odbijajući dio kaznene presude.
Podnositelj zahtjeva je okrivljenik koji je osuđen za počinjenje četiri kaznena djela, dok je za tri kaznena djela optužba odbijena. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudio je da se troškovi postupka u odbijajućem dijelu, podmiruju iz državnog proračuna (sukladno čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku). Podnositeljev branitelj je podnio troškovnik za naknadu troškova obrane u odnosu na sva kaznena djela (sedam). Taj isti sud odbio je zahtjev za naknadom troškova uz obrazloženje da je podnositeljeva obrana vođena zajednički u pogledu svih optužbi, te da nije bilo moguće izračunati troškove i izdatke nastale samo u odnosu na tri kaznena djela za koja je optužba odbijena.
Podnositelj zahtjeva prigovorio je povredi prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju) zbog odluke kojom je odbijen zahtjev za nadoknadu troškova njegovom branitelju, iako je kazneni sud presudio da se ti troškovi podmiruju iz državnog proračuna.
Europski sud je utvrdio da je u skladu s uobičajenom praksom, branitelj podnositelja taj koji je zatražio naknadu troškova i izdataka zastupanja podnositelja na svoj bankovni račun, dok sam podnositelj nije imao pravnu osnovu za primitak bilo kojeg dijela tih sredstava. Štoviše, optuženik je dužan platiti troškove svog branitelja, osim ako je sud odlučio da troškovi padaju na teret proračuna. Drugim riječima, sam branitelj je osoba koja ima pravo potraživati troškove postupka, a optuženik mu nije bio dužan platiti te troškove u dijelu u kojem je optužba odbijena i u odnosu na koje država snosi troškove.
Slijedom iznesenog, Europski sud je prihvatio prigovor zastupnice Republike Hrvatske da podnositelj zahtjeva nema status žrtve povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te je stoga zahtjev podnositelja proglasio nedopuštenim temeljem čl. 35. Konvencije.
