„Trebamo veće kontrole, bez obzira što suci većinom rade čestito, pošteno i uredno, jer se samo nadzorom i stegovnim postupcima sudstvo može riješiti kukolja”, kazao je Ujević u razgovoru za Hinu.
No, istovremeno kao problem ističe i nepostojanje motivacija jer suci koji riješe više predmeta od očekivanog trebaju biti nagrađeni. Govoreći o radu sudaca kojima je nadređen Ujević kaže da su svi riješili „okvirna mjerila“ i sud ne prima puno pritužbi, osim za Općinski sud u Gospiću gdje su, kako kaže, problemi veliki.
Uvjetna ocjena Općinskom sudu u Gospiću
„Suci su tamo krajem prošle godine dobili od mene uvjetnu ocjenu. Po broju predmeta zadovoljavaju, postižu normu, ali je rad u cjelini neuredan”, navodi Ujević, dodajući da se neki predmeti ne rješavaju godinama.
„Ako te predmete ne riješe u ovoj godini slijedi im stegovni postupak”, rekao je Ujević i naglasio da „javnost ima pravo znati da sud u Gospiću radi neuredno, jer sud i suci ne smiju biti zavijeni velom tajne“.
Na Županijskom sudu u Karlovcu koji je u hrvatskim mjerilima sud srednje veličine, kaže, rješava se više predmeta nego što ih pristiže, a uglavnom se rješavaju oni stariji od tri godine. Na početku 2021. bilo je 933 neriješena predmeta, tijekom godine ih je stiglo 3462, riješeno je 3562 te ih je ostalo 898.
Riješen je 1691 predmet građanskih parnica i 367 kaznenih predmeta na drugom stupnju, tzv. žalbeni postupci iz cijele Hrvatske.
„Mi moramo predmet koji dođe k nama riješiti u roku od tri godine, odnosno u roku od sedam godina od optuženja, neovisno o tome kada smo ga mi dobili. Zato takvi predmeti moraju ići odmah u rad te se u pravilu toga držimo“, rekao je Ujević.
Upitan za apsolutnu zastaru u slučaju bivših članova uprave Karlovačke banke, nakon dva desetljeća suđenja na karlovačkom sudu, rekao je da je to „jedan jedini takav predmet“. Dugo je trajala istraga i optuženje, objašnjava, ali je predmet ipak bio riješen oko dva mjeseca prije apsolutne zastare. No, viši sud nije potvrdio tu presudu, već ju je ukinuo pa ni 22 godine od zloporabe optuženici nisu sankcionirani, kaže Ujević.
Podsjetio je i na slučaj riječkih patologa kojima se za primanje i davanje mita sudi od 2015. te ustvrdio da će se ove godine to sigurno riješiti.
Krijumčari ljudima zagušuju sudove, ali i karlovački pritvor
Na ažurnost sudova u Karlovcu i Gospiću, ističe, bitno su utjecala suđenja krijumčarima ljudima. Lani je pristiglo 145 predmeta za protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Hrvatskoj, riješeno ih je 116 predmeta, a kako su okrivljenici uglavnom strani državljani koji se nalaze u istražnom zatvoru postupanje u tim slučajevima je prioritetno.
„Naš zatvor u Karlovcu gotovo da nema zatvorenika, samo pritvorenika, a 70 posto njih su krijumčari ljudima, to je strašno. Sve uglavnom državljani BiH, Srbije, Ukrajine, Rumunjske i Bugarske. Pošto su ti predmeti pritvorski, oni se rade žurno, no samim time ometaju uzimanje u postupak ostalih pristiglih predmeta“, rekao je Ujević.
Prema Ujevićevom mišljenju sudove treba rasteretiti od bagatelnih predmeta, onih poput krađe dva odojka ili nekog manjeg oštećenja tuđe stvari, jer to nepotrebno opterećuje sudove.
„Sporove male vrijednosti trebalo bi rješavati drugdje. Primjerice štancaju se tužbe službenika u državnim službama, vojsci i policiji, za neka neplaćanja prekovremenog rada, dolaze nam timske masovne parnice, sud se time zatrpava i to se mora riješiti. Tako je i s ovrhama. Njih doduše rade savjetnici, ali i to također opterećuje suca, jer mora nadzirati rad savjetnika“, kaže Ujević.
Dodaje da bi se za sve male sporove trebala oformiti svojevrsna mirovna vijeća između zaposlenika i poslodavca, dok bi pred sudove trebali dolaziti samo teški i složeni predmeti.
Govoreći o sudačkoj etici Ujević podsjeća na Etički kodeks i ističe da su suci svoje dužnosti trebaju biti svjesni i izvan sudnice, „od izgleda i druženja na dalje”.„Primjer iz Osijeka nam govori da samo druženje sudaca s osobama iz kriminalnog miljea nije dobro. Čak i ako sudac ne radi na konkretnom spisu, druženje s ljudima iz krim miljea daje ružnu sliku o njemu“, smatra Ujević i naglašava da se dostojanstvo sudačkog poziva štiti i ne dolaskom u društvo koje ga može kompromitirati.
Poziva se pri tom na latinsku izreku „Tko više može manje smije“ (In maxima potencia minima licentia) te podsjeća da sudac jednostavno mora biti nepristran i neovisan, marljiv, bez političke pripadnosti, mora paziti na izgovorenu riječ te ne smije komentirati ni svoje niti tuđe sudske postupke u tijeku.
