I. TEMELJNE ODREDBE I NAČELA
Ovim se Zakonom propisuje obveza plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja (u daljnjem tekstu: doprinosi), vrste doprinosa i stope za obračun, obveznik doprinosa, obveznik obračunavanja doprinosa, obveznik plaćanja doprinosa, osnovice za obračun i način njihova utvrđivanja, obveza i način obračunavanja, obveza plaćanja i rokovi za uplatu, obveza izvješćivanja te druga pitanja vezana uz poslove prikupljanja doprinosa.
(1) Obveznim osiguranjima, u smislu ovoga Zakona, smatraju se:
1. obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti,
2. obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje,
3. obvezno zdravstveno osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.
(2) Obvezna osiguranja, obvezno osigurane osobe, prava iz osiguranja i nositelji obveznih osiguranja uređeni su propisima o obveznim osiguranjima i posebnim propisima.
(1) Obvezno osiguranim osobama smatraju se fizičke osobe koje se, ovisno o njihovu radnom ili socijalnom statusu, sukladno propisima o obveznim osiguranjima ili posebnim propisima, smatraju obvezno osiguranim osobama.
(2) Obvezno osiguranim osobama smatraju se i stranci u Republici Hrvatskoj te članovi njihovih obitelji sukladno propisima o zdravstvenoj zaštiti stranaca.
(1) Obvezom doprinosa u užem smislu smatra se teret što ga obveznik doprinosa na teret svojih sredstava ima uplatiti za svoje osobno osiguranje ili što ga obveznik doprinosa na teret svojih sredstava ima uplatiti u korist druge osobe – osiguranika. Obvezom doprinosa u širem smislu smatraju se i druge obveze, odnosno postupci: obračunavanje obveze, plaćanje nastale obveze te izvješćivanje o nastaloj obvezi doprinosa.
(2) Obveznikom doprinosa smatra se osiguranik ili druga pravna odnosno fizička osoba ili poslovni subjekt kojem je ovim Zakonom propisana obveza doprinosa, obveza utvrđivanja, odnosno obračunavanja ili plaćanja doprinosa ili izvješćivanja.
(3) Odredbe o obvezi doprinosa odnose se i na strance koji se u skladu s propisima o obveznim osiguranjima i ovisno o svome radnom ili socijalnom statusu u Republici Hrvatskoj smatraju obvezno osiguranim osobama, odnosno koji u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti ili ostvaruju primitke prema kojima je propisana obveza doprinosa, osim ako međudržavnim ugovorima nije drugačije uređeno.
(1) Obveza je doprinosa vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja. Početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnovu osiguranja utvrđuju nositelji obveznih osiguranja.
(2) Fizička osoba koja ima uređen status osiguranika prema nekoj od osnova obveznih osiguranja a osim toga:
1. obavlja samostalnu djelatnost obrta i s obrtom izjednačenu djelatnost ili samostalnu djelatnost slobodnog zanimanja ili samostalnu djelatnost športaša ili samostalnu djelatnost poljoprivrede i šumarstva ili ostale samostalne djelatnosti, ili
2. član je uprave ili izvršni direktor trgovačkog društva ili likvidator ili upravitelj zadruge, a nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja, ili
3. ostvaruje primitke od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak, ili
4. ostvaruje primitke od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak ili dohodak od imovine i imovinskih prava, ali prema tim primicima utvrđuje dohodak na način propisan za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti ili prema tim primicima utvrđuje dobit, obveznik je doprinosa prema osnovi osiguranja, ali i prema ostalim osnovama iz točaka 1., 3. i 4., ovoga stavka pa se obveze doprinosa po više osnova i za isto razdoblje međusobno ne isključuju. Fizičkoj osobi iz stavka 2. točke 2. utvrđuje se razlika obveze doprinosa sukladno člancima 187.c do 187.g ovoga Zakona.
(3) Osobom koja ima uređen status osiguranika smatra se fizička osoba koja je kod nositelja obveznih osiguranja prijavljena ili je trebala biti prijavljena kao osigurana osoba po osnovi obveznog osiguranja za koju je, ovim Zakonom, propisana obveza doprinosa.
(4) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obveza doprinosa prema stavku 2. ovoga članka nije nužno vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju.
(1) Poslovima prikupljanja doprinosa smatraju se: utvrđivanje obveze i obračunavanje iznosa doprinosa, prikupljanje podataka o obračunanim obvezama od drugih obveznika obračunavanja, evidentiranje nastalih obveza, naplata i prisilna naplata, nadzor, pokretanje i provođenje prekršajnog postupka zbog povreda odredaba ovoga Zakona, izvješćivanje nositelja osiguranja o utvrđenoj osnovici, obračunanim i naplaćenim doprinosima te ostali poslovi bitni za prikupljanje doprinosa.