Opći porezni zakon („Narodne novine“, br. 115/16. i 106/18.; dalje OPZ) stupio je na snagu 1. siječnja 2017. godine i predstavlja zajedničku osnovicu sustava poreznog prava Republike Hrvatske. OPZ je pravni instrument kojim su uređene sve bitne značajke poreznopravnog odnosa, tj. prava i obveza sudionika u tome odnosu (poreznih tijela i poreznih obveznika) i postupovne odredbe u pogledu njihova provođenja.
Ovim izmjenama i dopunama uređuje se pitanje područja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona (što je do sada u OPZ-u bilo uređeno parcijalno) odredbama o gospodarskom pristupu činjenicama bitnim za oporezivanje i o prividnom pravnom poslu, a koje normiraju načelo sadržaja prije forme.
Zakonodavac u dodanom članku 12.a normira modele postupanja koji će se smatrati kao korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, a to su slučajevi kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama; 2. poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza; 3. poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
U prvom slučaju, kada je potrebno ugovoriti obavljanje poslova koji po svojoj naravi i vrsti te ovlasti nalogodavca (poslodavca) imaju obilježja poslova radi kojih se zasniva radni odnos (subordinacija radnika, radnik radi osobno i za plaću, te po uputama i pod nadzorom poslodavca, radi u prostoru poslodavca, u određenom radnom vremenu) i propisi o radu tretiraju obavljanje poslova s ovim obilježjima kao ugovor o nesamostalnom radu, iako on može formalno imati neki drugi naziv. Obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem relevantnih kriterija koji se propisuju Zakonom o porezu na dohodak i pripadajućim pravilnikom, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka. Za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac.
U slučajevima iz točaka 2. i 3. za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara fizička osoba koja stvarno upravlja svim povezanim društvima, a povezana društva odgovaraju za porezne obveze kao jamci platci.
Dodan je i članak 12.b kojim je uvedena nova odredba koja propisuje oporezivanje inozemnih primitaka u slučaju dobrovoljne prijave. Naime, u slučaju kada porezni obveznik dobrovoljno prijavi inozemni primitak radi plaćanja poreza i doprinosa, porezna obveza nastaje u trenutku prijave tog primitka, pod uvjetom da postupak oporezivanja inozemnog primitka nije pokrenut po službenoj dužnosti.
U članku 49. dodaje se stavak koji definira priznavanje poslova između povezanih osoba samo u slučaju ako bi i druge osobe koje nisu u takvom odnosu pod jednakim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.
U članku 54. kod postupka utvrđivanja pravnih sljednika, odnosno postupka zaduženja nasljednika za dug ostavitelja, omogućuje će se ispostavi nadležnoj prema prebivalištu ostaviteIja donošenje rješenja o pravnim sljednicima za sve nasljednike te će se na taj način izbjeći situacija da ispostave nasljednika svaka zasebno donose rješenje o utvrđivanju pravnih sljednika.
Prema članku 24. stavku 4. zastara prava na naplatu i na utvrđivanje prava na naplatu poreznog duga ne teče od smrti poreznog obveznika do trenutka izvršnosti rješenja o pravnim sljednicima. To se odnosi i na obveze nastale prije smrti poreznog obveznika koje još nisu utvrđene. Svrha ove norme je izbjegavanje zastare te naplata dugova ostavitelja od nasljednika koji su odgovorni za dug ostavitelja do vrijednosti naslijeđene imovine.
U članku 119. propisan je prioritetni nadzor poreznog tijela koje će odlučivati o provedbi poreznog nadzora prema procjeni rizika, pri čemu imaju prednost veliki poduzetnici, poduzetnici kod koji je vjerojatno riječ o primjeni poreznih pogodnosti koje im ne pripadaju ili o korištenju poreznih povlastica u slučaju povezanih osoba.
Porezni prekršaji iz članaka 192., 193. i 194. ispravljaju se sukladno renumeraciji stavaka nakon izmjene čl. 66. OPZ-a.
Lucija Prkačin, mag. iur.
