Dana 18. veljače 2025. Vijeće EU-a donijelo je nove propise kojima se uvodi elektronička potvrda za potrebe oslobođenja od plaćanja PDV-a. Novodonesenim propisima prethodila su dva zakonodavna prijedloga Komisije objavljena 8. srpnja 2024. Riječ je o (a) Prijedlogu direktive o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu elektroničke potvrde o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, i (b) Prijedlogu provedbene uredbe Vijeća o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u pogledu elektroničke potvrde o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednosti. O Prijedlogu direktive konzultiran je i Europski parlament koji je dana 13. studenog 2024. objavio svoje mišljenje. Predlaganjem i donošenjem novih propisa želi se pojednostavniti porezni postupak i smanjiti administrativna opterećenja za poduzeća. U tom smislu, Vijeće EU-a dana 18. veljače 2025. prihvatilo je oba navedena zakonodavna prijedloga.
Prihvaćeni paket propisa mijenja Direktivu u PDV-u i Provedbenu uredbu o PDV-u. Time će se postojeća papirnata potvrda zamijeniti novom digitalnom alternativom. Očekivanja su da će takva promjena omogućiti veću fleksibilnost, smanjenje troškova i administrativno olakšanje prilikom oslobođenja od plaćanja PDV-a diljem EU-a.
Elektronička potvrda o oslobođenju od plaćanja PDV-a bit će obvezna od 30. lipnja 2032. Poduzećima će omogućiti korištenje naprednih elektroničkih popisa i kompatibilnost s digitalnim administrativnim postupcima. Državama članicama bit će ostavljena mogućnost da to tog roka i dalje koriste papirnate certifikate ili postojeće elektroničke sustave.
Direktiva Vijeća od 7. veljače 2025. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu elektroničke potvrde o oslobođenju od plaćanja PDV-a
Ovim Prijedlogom mijenja se Direktiva Vijeća 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u) radi uvođenja elektroničke potvrde o oslobođenju kojom se potvrđuje da transakcija ispunjava uvjete za posebno oslobođenje u skladu s člankom 151. stavkom 1. prvim podstavkom te Direktive.
Naime, prema članku 151. stavku 1. prvim postavkom Direktive 2006/112/EZ države članice dužne su izuzeti sljedeće transakcije koje se smatraju izvozom: (a) isporuku robe ili usluga u okviru diplomatskih i konzularnih aranžmana; (b) isporuku robe ili usluga međunarodnim tijelima koja javna tijela država članica domaćina priznaju kao takva i članovima takvih tijela u okvirima i pod uvjetima koji se utvrđuju međunarodnim konvencijama kojima se osnivaju ta tijela ili sporazumima o sjedištu; (c) isporuku robe ili usluga unutar države članice koja ja članica Sjevernoatlantskog Saveza, koja roba je namijenjena ili oružanim snagama druge države koja je članica tog Saveza za korištenje tim snagama ili njihovom civilnom osoblju, ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina kada takve snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim naporima; (d) isporuku robe ili usluga drugoj državi članici, koja je namijenjena oružanim snagama bilo koje od država koje su članice Sjevernoatlantskog saveza, osim same države članice odredišta, za korištenje tim snagama ili njihovom civilnom osoblju ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina kad takve sudjeluju u zajedničkim obrambenim naporima; (e) isporuku robe ili usluga oružanim snagama Ujedinjene Kraljevine, koje su stacionirane na otoku Cipru u skladu s Ugovorom o osnivanju koji se odnosi na Republiku Cipar, od 16. kolovoza 1960., koja je namijenjena za korištenje tim snagama ili njihovom civilnom osoblju ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina.
Članak 51. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (Provedbena uredba o PDV-u) propisuje da se potvrda o oslobođenju od plaćanja PDV-a i/ili trošarina mora vlastoručno potpisati. Budući da su digitalne mogućnosti i zahtjevi sve veći, trenutačnu papirnu verziju trebat će zamijeniti elektroničkom potvrdom. Namjera je minimizirati administrativno opterećenje i dugoročne troškove. Inicijativom se samo slijedi prethodni razvoj na području trošarina, u kojem su elektronički postupci već omogućeni.
Ovim Prijedlogom Komisiji se omogućava donošenje provedbenih mjera za utvrđivanje tehničkih pojedinosti i specifikacija u vezi s primjenjivim elektroničkim oblikom potvrde i načinom elektroničke obrade takve potvrde. Prethodno je provedena analiza izvedivosti i troškova. Budući da uvođenje elektroničke potvrde zahtjeva dodatnu informatizaciju, državama će se ostaviti dovoljno vremena za prelazak na novi elektronički postupak. Istovremeno će tijekom tranzicijskog razdoblja biti odobreno dalje korištenje potvrde u papirnatom obliku odnosno državama članicama će biti dozvoljeno dalje korištenje svojih nacionalnih rješenja do kraja prijelaznog razdoblja.
Mogućnost korištenja zajedničke elektroničke potvrde od ključne je važnosti u onim transakcijama u kojima se oslobođenje odobrava unaprijed. U određenim slučajevima oslobođenje se može realizirati i povratom što ne mora nužno uključivati izdavanje potvrde. Zbog toga obvezno korištenje elektroničke potvrde ne bi trebalo automatski proširiti i na postupke povrata, već bi državama članicama trebala biti dopuštena mogućnost upotrebe zajedničke elektroničke potvrde u okviru postupka povrata.
U slučaju da se nakon izdavanja potvrde o oslobođenju utvrdi nepostojanje uvjeta nužnih za takvo oslobođenje ili naknadno takvi uvjeti prestanu postojati, obveza PDV-a pada na tijelo ili pojedinca koji imaju pravo na oslobođenje i koji su kao takvi izdali potvrdu o oslobođenju. Državi članice bi u takvim slučajevima – radi izbjegavanja nepotrebnih opterećenja – trebale dopustiti plaćanje PDV-a bez obveze platitelja da se upisuje u registar obveznika PDV-a. Ozakonjenje ovakvih rješenja za sobom povlači i donošenje odgovarajućih provedbenih ovlasti od strane Komisije. Takve ovlasti omogućile bi na razini Komisije uspostavu jedinstvenog informacijsko-komunikacijskog (IT) sustava kojim bi se pratilo izdane potvrde, uključujući i potvrde koje izdaju tijela ili pojedinci koji imaju pravo na oslobođenje.
U smislu svega iznesenog Direktiva 2006/112/EZ mijenjat će se kako slijedi:
Umetanje novog članka 151.a koji u bitnome sadrži:
Države članice koristit će elektroničku potvrdu kako bi potvrdile da transakcija ispunjava uvjete za oslobođenje iz članka 151. stavka 1. prvog podstavka. Primatelj isporuke robe ili usluga koje su oslobođene od plaćanja poreza („tijelo ili pojedinac koji ima pravo na oslobođenje“) izdavat će potvrdu te je elektronički potpisati (zajedno s državom članicom domaćinom).
Prethodna odredba neće se primjenjivati za transakcije za koje je oslobođenje osigurano povratom na način propisan člankom 151. stavkom 2. i za koje se PDV mora platiti u državi članici domaćinu. Ipak, državama članicama ostavit će se mogućnost da i za takvu transakciju predvide korištenje elektroničke potvrde.
Sustav elektroničke potvrde trebat bi sadržavati minimalno: (a) identifikacijske podatke tijela ili pojedinca koji ima pravo na oslobođenje, (b) identifikacijske podatke nadležnog tijela koje potvrđuje oslobođenje; (c) izjavu tijela ili pojedinca koji ima pravo na oslobođenje o namjeni pribavljene robe i usluga, kao i o ispunjavanju uvjeta za oslobođenje koje je odredila relevantna država članica; (d) opis, količinu i vrijednost (bez PDV-a i trošarina) robe i usluga za koje se traži oslobođenje, uključujući identifikacijski broj vozila ili adresu, kao i namjenu korištenja nepokretne imovine; (e) ovjeru nadležnih tijela države članice domaćina, i (f) informacije o dobavljaču, državi članicu poslovnog nastana i PDV/trošarinski broj.
Država članica domaćina, prilikom korištenja elektroničke potvrde, moći će se odlučiti na korištenje jedne zajedničke potvrde o oslobođenju od plaćanja PDV-a i trošarina ili dvije zasebne potvrde. Ako su roba ili usluge namijenjene službenom korištenju, državama članicama bit će dozvoljeno da tijelo koje ima pravo na oslobođenje oslobode od zahtjeva da od države članice domaćina ishodi potpis potvrde. Države članice morat će Komisiju obavijestiti o kontaktnoj točki u čijoj će nadležnosti biti odgovornost za potpisivanje potvrde elektroničkim putem i o mjeri u kojoj će dopustiti oslobođenje od tog zahtjeva.
iznimno od prethodnih odredbi, državama članicama bit će ostavljena mogućnost da za svaku transakciju izvršenu do 30. lipnja 2032. koriste: (a) papirnatu potvrdu navedenu u Prilogu II. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011, ili (b) ako će se PDV morati platiti u državi članici domaćinu, bilo koji elektronički sustav koji država članica primjenjuje ili bilo koju drugu papirnatu verziju potvrde koju država članica pruža. Komisija će, nadalje, provedbenim aktom utvrditi tehničke pojedinosti i specifikacije vezano za oblik i obradu elektroničke potvrde. Pritom će u obzir uzeti potrebe država članica, između ostalog, u pogledu primjenjivog IT sustava.
Umetanje novog članka 151.b koji u bitnome sadrži:
Ako roba i/ili usluge ne bi bile u skladu s uvjetima za oslobođenje ili ako bi se koristila na način koji je različit od predviđenog, tijelo ili pojedinac koji imaju pravo na oslobođenje i koji je izdao i potpisao potvrdu morat će platiti PDV državi članici u kojoj postoji obveza plaćanja PDV-a.
Od država članica očekuje se donošenje zakona i drugih propisa nužnih radi usklađivanja s ovom Direktivom do 30. lipnja 2031. O tome će morati izvijestiti Komisiju te ujedno dostaviti tekst nacionalnih propisa u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Provedbena uredba Vijeća od 7. veljače 2025. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u pogledu elektroničke potvrde o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednost
Budući da se Direktivom Vijeća (EU) od 7. veljače 2025. – u pogledu elektroničke potvrde o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednost – uvodi poseban elektronički postupak potreban za obradu te potvrde, državama članicama će se – radi omogućavanja dovoljne fleksibilnosti za provedbu velikog broja povezanih informatičkih projekata koji su u tijeku – za transakcije koje će biti izvršene do 30. lipnja 2023. dozvoliti upotrebljavati postojeću potvrdu u papirnatom obliku (utvrđenu u Prilogu II. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011.). U tom smislu, trebat će izmijeniti članak 51. stavak 1. Provedbene uredbe kako bi se tijekom prijelaznog razdoblja omogućilo korištenje elektroničkih potvrda ili potvrda u papirnatom obliku. Također bi i Prilog II. Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 trebalo revidirati radi uzimanja u obzir činjenice da je Direktiva Vijeća 2008/118/EZ1 zamijenjena Direktivom Vijeća (EU) 2020/262.2
Od 1. srpnja 2032., od kada će se upotrebljavati samo elektronička potvrda o oslobođenju iz članka 151.a Direktive 2006/112/EZ, očekuje se brisanje članka 51. Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 i Priloga II. toj uredbi (→ zato jer je njima predviđena papirnata verzija potvrde o oslobađanju koja će biti zamijenjena elektroničkom potvrdom).
U smislu svega iznesenog Provedbena uredba (EU) br. 282/2011 mijenja se kako slijedi:
Postojeći članak 51. stavak 1., u bitnome će se zamijeniti sljedećim sadržajem koji će se primjenjivati od 1. srpnja 2031.:
U slučaju kada primatelj isporučene robe ili isporučene usluge ima poslovni nastan unutar Unije, ali u državi članici koja je različita od države članice u kojoj je isporuka izvršena te se ne upotrebljava elektronička potvrda o oslobođenju na osnovi članka 151.a Direktive 2006/112/EZ, potvrda o oslobođenju od plaćanja PDV-a/ili trošarine utvrđena u Prilogu II. ove Uredbe koristit će se za potvrdu da transakcija ispunjava uvjete za oslobođenje na osnovi članka 151. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ. U tom slučaju država članica u kojoj primatelj isporučene robe ili isporučenih usluga ima poslovni nastan može odlučiti da se za potrebe oslobođenja od plaćanja PDV-a i trošarina upotrebljava jedna zajednička potvrda ili dvije zasebne potvrde.
Također, postojeći Prilog II. Uredbe u cijelosti će se zamijeniti novim obrascem potvrde o oslobođenju od plaćanja PDV-a i/ili trošarine iz članka 51. koji će se primjenjivati od 1. srpnja 2031. U njemu se u bitnome mijenja sljedeće: U novom Prilogu II. na više se mjesta, umjesto na članak 13. Direktive 2008/118/EZ, poziva na članak 12. Direktive 2020/262 (npr. uvodno i u pojašnjenjima na kraju). U točci 3., umjesto „izjave podnositelja“ koristi se „izjava tijela/osobe koja ima pravo na oslobođenje“.
Završno, danom 1. srpnja 2032. brisat će se članak 51. i Prilog II Provedbene uredbe br. 282/2011, koji će se u revidiranom obliku primjenjivati od 1. srpnja 2013. do kraja lipnja 2032.
prof. dr. sc. Nikola Mijatović
