Odvjetnici, začudo, nisu baš omiljeni u društvu. Spočitava nam se da smo proračunati, hladni, distancirani, skoro pa robotskog ponašanja. Kad je tome već tako, dio naših klijenata (poglavito onih koji nastanjuju tehnološki napredniji, zapadni dio svijeta) odlučio je kako bi bilo bolje da nas jednostavno zamjene pravim robotima. Tako bi, valjda, makar unaprijed znali da pričaju sa strojem.
No ako ste, vizualizirajući robotskog odvjetnika, zamislili daleku budućnost punu kiborga u odijelima s aktovkama, moram vas razočarati. U prvom redu, robo-odvjetnici postoje i djeluju već sada, ali ne golicaju maštu baš toliko jer postoje samo u obliku softvera koji pokreće umjetna inteligencija. Popularno ih se naziva „lawbots“ (odnosno, pravnim botovima), a najčešće je riječ o mobilnim i/ili online aplikacijama koje korisnicima olakšavaju muke s jednostavnim pravnim zadacima poput pravnog pretraživanja i izrade osnovnih pravnih dokumenata.
Jedna od prvih, a vjerojatno i najpoznatija takva aplikacija je američki DoNotPay. Osnovan prije 10 godina, ovaj se popularni internetski servis inicijalno specijalizirao za pomoć u pisanju prigovora na prometne kazne, da bi danas svoje usluge proširio na sastav prigovora i žalbi na širok krug pružatelja (posebice digitalnih) usluga, povrate proizvoda, pomoć s otkazivanjem pretplata i preko stotinu drugih usluga. Prozvani „Robin Hoodovima interneta“, osnivači aplikacije u osnovi su tvrdili da klasični put ostvarivanja pravne pomoći (čitaj, onaj koji podrazumijeva angažman odvjetnika) previše košta i traje, a ne jamči rezultate. Po njima, u svijetu u kojem si kvalitetnu i pravovremenu pravnu podršku mogu priuštiti tek rijetki, njihova aplikacija korisnicima pruža vrijednu i prijeko potrebnu pomoć u borbi sa svakodnevnim pravnim vjetrenjačama. Sve to, naravno, uz velikodušnu potporu umjetne inteligencije.
Međutim, oglašavati određenu aplikaciju utemeljenu na umjetnoj inteligenciji danas nije onako jednostavno kao što je bilo prije 10 godina, kada je DoNotPay inicijalno pušten u opticaj. Otkad je krajem 2022. godine lansiran ChatGPT, umjetna inteligencija je na velika vrata ušla u našu svakodnevnicu. Zadivljeni njezinim mogućnostima, propustili smo osvijestiti kako je s njom na mala vrata u naše živote ušla i svojevrsna tehnološka pristranost. U kontekstu AI-a, riječ je o uvjerenju da su proizvodi ili usluge koji se koriste umjetnom inteligencijom nužno bolji od onih koji to nisu, što često prati i nedostatak svijesti o njihovoj margini greške.
Ako mislite da ste imuni, razmislite ponovno. Tendencija takvog razmišljanja o umjetnoj inteligenciji prisutnija je u svijesti prosječnog potrošača današnjice no što se na prvu čini. To najbolje potvrđuje činjenica da se u suvremene oblike zavaravajućeg oglašavanja sve češće ubraja i tzv. „AI-washing“ – manipulativni marketing utemeljen na pretjeranim (i često neprovjerenim) tvrdnjama o prednostima i sposobnostima umjetne inteligencije. Krajnji cilj je, naravno, promovirati korištenje proizvoda ili usluga utemeljenih na AI-u. Pritom smo ciljna skupina svi mi.
Dalekosežnost AI-washinga i njegove potencijalne negativne posljedice nedavno su uvidjela i nadležna tijela, pa su tako proizvodi i usluge u čijoj pozadini djeluje AI i njihovo oglašavanje privukli pažnju regulatora. U SAD-u je njihova Savezna komisija za trgovinu (Federal Trade Commission, tzv. „FTC“) krajem prošle godine pokrenula razgranatu operaciju nadzora nad tržišnim igračima iz raznih industrija koji se pomamom za AI-em koriste kako bi zavarali korisnike. Jedan od njih bio je i DoNotPay.
Osnivači su se, naime, usporedo sa širenjem opsega usluga koje aplikacija pruža, razmahali i s marketinškim tvrdnjama o korisnosti i rezultatima svoje AI tehnologije – osobito u dijelu u kojem omogućuje pravnu podršku. Posljednjih su godina taj dio svojih usluga oglašavali kao pomoć koju pruža „prvi svjetski robotski odvjetnik“, tvrdeći da njihova aplikacija može sastavljati tužbe, prijave i druge potpuno valjane pravne dokumente, kao i davati pravne savjete. Primjerice, pregledom poslovnih web stranica može utvrditi krše li one ijedan od stotina potencijalno primjenjivih saveznih propisa pa preporučiti usklađenje i time korisnicima uštediti stotine tisuće dolara na odvjetničkim troškovima. Ukratko, vizija je bila ništa manje nego „pravnu industriju tešku preko 200 milijardi dolara zamijeniti s umjetnom inteligencijom“. Ambiciozno, ali ne i ostvarivo, barem što se tiče američkog regulatora.
U istrazi koja je trajala mjesecima, FTC je ustanovio da DoNotPay ipak ne nudi razinu kvalitete pravne pomoći koja bi bila usporediva s onom koju pružaju odvjetnici. Dapače, da stvar bude gora, u postupku je utvrđeno da ni u jednom trenu nisu angažirali stvarne odvjetnike da provjere i potvrde rezultate rada aplikacije – što je značilo da nijedna od tvrdnji o valjanosti pravnih dokumenata i savjeta koje je aplikacija mogla ponuditi nije bila provjerena. Suočeni s ovim, priznali su krivnju. Početkom ove godine FTC im je izrekao novčanu kaznu od gotovo dvjesto tisuća dolara i naložio da, između ostalog, prestanu s iznošenjem bilo kakvih tvrdnji o robotskim odvjetnicima dokle god to ne budu mogli potkrijepiti odgovarajućim dokazima. Dodatno, korisnike koji su se pretplatili u razdoblju u kojem je korištena navedena tvrdnja moraju posebno obavijestiti o ograničenjima aplikacije DoNotPay u dijelu u kojem ona može pružiti određene oblike pravne pomoći.
Slikovito rečeno, izgleda da američki kolege roboti još nisu stasali za samostalan rad.
No, mimo očitoga, odluka o aplikaciji DoNotPay i njezinim pravnim uslugama važna je iz još nekoliko razloga. U prvom redu, značajno je da ju je donio upravo FTC – središnje američko tijelo nadležno za nadzor tržišnog natjecanja i zaštitu potrošača. Iako bi čovjek očekivao da će se pitanje robo-odvjetnika najprije potegnuti pred nekim od strukovnih tijela, primjerice, Američkom odvjetničkom komorom, okolnost da se time prvi pozabavio FTC kao „civilni“ regulator znači da postoji šira svijest o složenosti odvjetničkog rada u savjetovanju klijenata. Drugo, značaj ovog postupka ogleda se i u pravnom okviru na kojem se temelji. Dok se u Europskoj uniji u posljednje vrijeme fokusiramo gotovo isključivo na usklađenost s golemom Uredbom o umjetnoj inteligenciji, američki pristup posve je drugačiji – odluka FTC-a donesena je temeljem opće važećih saveznih propisa iz njihove nadležnosti, dakle, mimo bilo kakve posebne regulative o AI-u.
Treće, a možda i najvažnije, ova bi odluka našoj struci trebala poslužiti kao jasan pokazatelj da su donedavno sveprisutne tvrdnje o tome kako će AI zamijeniti odvjetnike ipak bile preuranjene. Na žalost onog dijela korisnika koji bi nas već sutra robotizirao da može, davanje pravnih savjeta u većoj mjeri ostaje zadatak čija složenost ne dopušta potpunu automatizaciju. To, međutim, ne znači da AI možemo ignorirati. Upravo suprotno, naličje ove odluke izvrstan je pokazatelj širine potrošačke tehnološke pristranosti i u odnosu na pravne usluge. Iako je aplikacija DoNotPay pala na testu pravne točnosti, to što kvaliteta nije bila na razini odvjetničke ne znači da nije bila dovoljno visoka da zadovolji određeni broj pravnih potreba korisnika. Osim toga, tehnologija na kojoj se ova, kao i brojne druge, slične aplikacije, temelji tek je u začecima. Taj nagovještaj ne bismo smjeli zanemariti.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
