Europski sud za ljudska prava ( dalje: Sud) je 22. veljače 2022. donio, a 17. ožujka 2022. objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva g. Ivora Horvata (dalje u tekstu: ''podnositelj'') smatrajući da je zahtjev očito neosnovan.
Podnositelj je prigovarao da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (čl. 6. Konvencije) i pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju) zbog činjenice da su mu hrvatski sudovi u parnici radi naknade štete koju je pokrenuo, dosudili naknadu štete u nižem iznosu od parničnog troška kojeg je podnositelj trebao naknaditi tuženicima.
Naime, podnositelj zahtjeva podnio je tužbu protiv dva osiguravajuća društva tražeći naknadu štete u iznosu od 130.000 kuna zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći. Domaći sudovi su u postupku utvrdili da je podnositelju zahtjeva nastala šteta u manjem iznosu od zatraženog te da je on sam doprinio nastanku štete u iznosu od 40% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa i zbog toga što je pristao sjediti u automobilu s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola. Stoga su podnositelju dosudili niži iznos naknade štete od onog iznosa koji je zatražio i odbili 81% njegovog tužbenog zahtjeva. Obzirom na postignut uspjeh, odnosno neuspjeh podnositelja, sudovi su mu shodno dosudili troškove postupka, ali su dosudili troškove postupka i tuženim osiguravajućim društvima. To je rezultiralo prijebojem tih iznosa i obvezom podnositelja da tuženicima naknadi razliku.
Europski sud je utvrdio da je financijski nepovoljan ishod domaćeg postupka rezultat podnositeljevih postupanja, prvo, previsoko postavljene vrijednosti predmeta spora i drugo, njegovog vlastitog doprinosa nastanku štete.
Stoga je način na koji su hrvatski sudovi primijenili domaće zakonodavstvo ostao u okviru slobode procjene koju isti imaju temeljem čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
Ova odluka je konačna.
